Kad sve utihne gradom, jenja buka i laprdanje umornih
Filozofa iz kafane Mostar pred sam fajront, cvorci nad kestenovima iznad Lovca
legnu u krevete, mi se uputimo ... a i djecemo nego sto koraka dalje u
Pozorisni Kabare kod Zamole.
Sto smo isli kod
Zamole a ne kod Zeljeznog konja?! Razlog jednostavan prvo da ne tabanamo u
daljine ... drugo, moja Raja nije imala ni za autobus do Predgradja a kamo li
za cugu!
E, o tome se radi!
Sad, kad se popila sva sica sto smo imali, neko se pita sta nam je ostalo, osim
nasih praznih dzepova!? Ehe, ostalo nam
dosta!
Ostale nam nase
godine ... svakome po barem dvadesetidvije a bogami bio je i koji jacih godina!
Zajednicko nam je, svi smo ista Raja, samo ovi godinama jaci, da se razjasni, i
da se razumijemo to su ustvari ... ponavljaci. Buduci kodrovi, Novog Svijeta! Znaci,
mentalno ... tu, dje i mi ostali ... stepenica gore, stepenica dole ... niko
nije mjerio! Jedan nas drug, mislim smjesten u nasu generaciju ... isao je u
Gimnaziju osam godina! Utvrdjivo sve sto se dalo ... a dva puta! Nemalo mu
bilo! Svaka cast!
Tu i nas redovne skolarce
docek'o!
Naravno, poslije
postao vrlo uspjesan drustveno - politicki radnik, i sta ja serem i lupam ...
postao Savezni rukometni Sudija i to kakvog znacaja a i autoriteta. Plus,
zavrsio neki Fakultet, negdje daleko na strani! Nekoj periferiji a diploma dva
puta veca od moje, pa ti sad vidi gdje ces na skole! A zaglavlje te Diplome
pisano zlatnim slovima, slicno onim k'o sto se pisu na vijencima kad neko ...
ne daj me Boze ... ono! Pomakni se s mjesta! Zlatotisak, k'o da ga je onaj
Prle, legenda Banjaluke, aranzer svih izloga a
firmopisac!
Ljudi moji, za
nevjerovati, narod se nekad u vecernje sate znao setati ispod Titanika pa i Gospodskom ulicom, samo da bi gledao te izvanredno i prelijepo uredjene
izloge prodavnica.
Onda je dosla i
mladja raja aranzera, mislim
Banjalucki izlozi od Na-Me, pa produzis do Robne Kuce, onda ispod Palasa, svom duzinom Titanika, pa kroz Gospodsku ulicu, a tamo i sa lijeve i desne strane Gospodske ... izlozba takvih radova da ti srce stane!
Vidjo sam godinama te nase aranzere izloga, Prleta, Miru , Zoku ... kako izlozima nasim tapaju u carapama a ustima punih spenadli. Vjesali u izloge NIK-ova najbilja odijela, k'o da su zivi ljudi u njima, a zenske lagane haljine u tonu tih odijela u dubini izlga, same od sebe ... lelujale zrakom! K tome, povrh svega, leprsale se zenske kasmirske marame i salovi svih boja ... a svi i svi, vezani tankim silkom na sve strane.
Nevidljivi!
Ah da se vratim, dje sam stao! Kod onih Propalica! Jebajiga, raja smo!
A mozda je bas
jedan, taj i takav sto ispisuje posljednje poruke na vijence i krstove, pisao
bas i te Diplome!? Ko zna! jebajiga ... ipak nekako ljepse i uvjerljivije
djeluju od onih nasih ispisanih tusem nevjestom rukom, kakve sluzbenice
Fakulteta ... a sve na flis ili paos papiru. Do duse, istina, moja je bila isto
rucno ispisana ali na pakpapiru, doduse, malo pozutjelom (
Tokom brisanja
mene i moga identiteta iz mog Grada, zavrsim u nekoj stranoj Zemlji. Traze
papire, sta znas da radis ... i tako! "Daj Diplomu!" Ja dam!
"Ovo Diploma!?
... jesi li ti to sam pis'o, il' vi tamo
niste imali boljeg papira il' si ovo zguzv'o u putu!?"
"Nisam nista
zguzv'o ... to je original al' imam ja i fotokopiju na boljem papiru!"
"E, tako, ova
valja ... ako zelis nostrifikaciju onada ... nazad u skolu!"
Tako i bilo! Jovo
nanovo ... tri godine!"
I dobih tu novu
Diplomu - aj jebe, a ona manja od one moje male, jedva format A5. Ovololicka!
"Ne sekiraj
se drugar, to ti ionako niko ne gleda! Ovdje se glada znas li da radis ili ne!
Ostalo je nevazno, nema prevare." rekose mi.
"Ima prevare, zajebali ste me ... sto sam djaba iso'o ponovo u skolu!? Sto mi to odmah ne rekoste?"
O tom dalje drugom prilikom, ako se nadjemo!
(Nastavice se)
No comments:
Post a Comment