"Ja imam istinitu pricu ali djeluje kao najveca laz ... sad dobro malo je modifikovana tek da se uklopi za Olimplijadu! Devedeset posto istina! Moze li se tako lagati?"
"Moze se
lagati, sto posto al' da ima smisla a ne k'o ovo Zlajino! To nema nikakvog
smisla! Fuj!"
Pricaj, pricaj!
"Ma ljudi,
sramota me, svi znate da sam studir'o u Zagrebu?"
Znamo, znamo ...
de ne seri opet, dje prica?
"Dos'o onaj
nas iz Banjaluke, (njima rekoh ime... vama ne bi valjalo, posto je ugledan
covjek u Gradu), i rekoh sebi, daj da mu pokazem malo tajne Zagreba. Zakazemo
sastanak na njemu prepoznatljivom mjestu ... ali mene je uvijek jebavalo pa kasnim
malo!"
"I, iii" ... vicu svi.
"Nista, nadjemo se, ja mu se izvinem sto kasnim jer
s bas taj dan u
Sutradan smo imali dogovor da odemo u kino Liku gdje su se davali oni slobodniji
"umjetnicki" filmovi ... ma oni filmovi sto ne trebaju glumci da glume a ne treba im ni garderoba ... e te filmove! Naravno ja sam, kao i inace kasnio!
"Sto si sad
zakasno?" upita me nakurceno, ljuto.
"Joj, izvini
jos jednom ali taman ja pretrcavam ulicu Proleterskih Brigada, kad naleti ona kolona sa Titom i Niksonom i
kad me ugledase da pretrcavam, Nikson zavriska ko lud: "Sustavi auto druze Tito! Toba ti li si
to?" razdraga se Nixon ... a i Tito se zabezeknu ... "Otkud Toba, dje
Toba?" Nikson samo zino! Ne vjeruje svojim ocima! " O Toba jarane!"
zavriska i Tito!
"I stadose
li?" ... upita neko radoznalo!
"Stadose, naravno, i sta bi drugo! Al' na nagulio! Jebe se mene! Jurio na kont sa onim jednim nasim!"
"Ha, ha ha ... ovo je najbolja banjalucka laz!" zakljucuje Zamola.
Tresnu gajbu piva
na sank! "Ajmo jednu za pobjednika!"
Tako ja pobijedih, na toj Olimpijadi, kao najveci banjalucki lazov!
"Samo da vam
kazem Raja stvarnu istinu ... u cijeloj prici, kroz ovaj skoro pedesetogodisnji
pomak, sve je skoro sto posto istina, naravno osim onog sa Nixonom. Naravno, nisam nikad imao priliku da se sretnem sa njim ... a za Tita nesto i ne znam ... bio je
u mom zivotu u Banjaluci dva-tri puta ... mog'o me i prepoznati, onako iz vidjenja!
Valjda?!
Jebajiga, ako idemo nekom logikom ... kako sam ja njega odma' prepozn'o!"
Poslije je Profesor pricao svojim studentima na Fakultetu kakav sam ja supak i lazov! Studenti su se pisali od smijeha! On jadan, nikad nije skont'o cemu se ti mladi "volovi" smiju!
Jednom, kad sam gledao neke banjalucke slike, kod Caje, shvatih da strasno licim na Zamolinog poginulog sina Bambusa.
Mozda mi je zbog
toga, bogom bilo dato da pobjedim na "Olimpijadi lazi".
I da mi nece
Zamola nikad nista naplati, cak i
kasnije u svojoj rastiljnici! Ma sta narucio!
Tada to nisam
znao.
Mislio sam
"da sam ja neko, pa zato!"
Istina nikad mu nisam ostao duzan! Ja znam kad sam duzan, znam i da vratim!
Meni su i Imelina
i Tomina a napose, Zlajina prica bile bolje price od moje!
Prosto mi bilo!
Stvarno za Bambusa, to nisam znao! Ja nikad to ne bih zloupotrebio!
Vrijeme je to sto
nas okrece pravim sudovima!
Svako ce jednom stati na svoj kantar! Pa sta prevagne!?
A, sam Tomi vratio
cenera nepoguzvanog ... onog istog sto mi je i
pozajmio te olimpijske noci!
(Nastavak sutra samo za one koji su citali do danas!)
No comments:
Post a Comment