Onda, neki Zlaja isprica pricu da je malo pri cugi vracajuci se pjeske od Zeljeznog Konja, u mraku i magli, uzasni zivotni uslovi, naletio na neku malu. Sad bas nije bio siguran dal' je bila dobra ili nije ... zbog tog marka, al' sad ... jebajiga! Rijec po rijec u toj magli i mraku ... oni odose do njenih, sad kako bi rekli ... odaja ...prostorija ili sta li!?
Zlaja jos dodade:
"Cisto iz moralnih razloga ... ili da neko ne bahne!"
Dalje, prica Zlaja,
dvorisna baraka tri puta tri, pregazise gusto blato a on jadan jos nije imao
kaljace, pa zagazio ... dibidus, te oni taman tako pred vrata. Kad tamo ... unutra ... prostrano ... rusvaj! Luksuz i
ostalo! K'o iz Dinastije!
"Jel
Zikine?" neko upita.
"Kakve
Zikine, konju, nije ovo seljacka prica ... Karngtonove!"
U Kabareu niko ne pusta nikakve zvuke! Jebena prica ... da se ne prekida!
Zlaja nastavi,
srati ... jedna ogromna prostorija sve u svili i kadifi, deset metara dalje jos
jedna bolja soba ... a tamo sve na zidovima slike onih najpoznatijih svjetskih,
sto crtaju! Jebo Berbera, ono se trebalo vidjeti!
Tu nam se i Zlaja
izvinu, valjda zbog njegovog slabog poznavanja prirode i drustva pa samim tim i
tih umjetnickih djela ali spomenu da je visio na zidu i neki Vanpotpunogol, onda neki Mane, te naka Rona od nekakvog
LaDincija ... a sve originali!? Jebote! Sve u zlatnim okvirovima!
"Ljudi... kakvi su to okvorivi!" I tako!
Onda, skromno
rece, a i takav je red ... da se lagano obratio Maloj a Mala odma' ... pala!
"Dobro, do
duse, pred zoru, oko pet ujutro! Ne bi ni znao koliko je sati da nisam cuo
pisak onog jutarnjeg voza iz Piskavice!"
"Jebajiga,
Zlaja sto nas ti sve zamori ... dje
sustina!?" pita Zamola.
"To sto si
karo - karo ... i nama se desi, a dje prica!?"
"E, moji
jarani:" rece Zlaja ... "Sustina je kad me ujutro probudi zestok
vrisak! A nije jutarnji iz Piskavice!"
"Kakav sad
vrisak, jesi li ti normalan?" upita neko iz pozadine, radoznalo.
"Raja, skocim
ja k'o oparen, a glava mi k'o Cocin bubanj a tako mi i u njoj bubnja ... ja pomislio
negdje neki pozar, ponovo zemljotres ili sta!
"I sta je
bilo Zlaja , de ne seri vise! Izgorasmo!"
"Okrenem se u
krevtu, na stranu a zedan k'o pas, zbog one rakije i il' sta li ... trpim ... kad,
vidim onu Malu od sinoc, izvadila onu jednu svoju sisu i gura nakoj bebe u usta!
I tu presta plac!
"Mala, sta je
to, otkud ti ta mala beba, jebote ja zino u cudu!?" prica Zlaja.
"Eh, tebe
glupa pitanja!" ... rece mala.
"To si ti sinoc zaceo ... i vidi sad' belaja! Rodila ti ja sina!"
"Mene, Raja
oprhva nesto opasno, strovalim se u san ponovo! Jebajiga, i sta bi drugo ...
zbunila me!? Ko velim da odmorim!"
Oko podne, zilet
gore ili dole, boli glava ... otvorim oci i uzas ... u visini mojih ociju, glavat bebac stoji na svojim
nogama, ne vise od svojih tri godine ... bleha u mene i ne trepce! Jebote k'o
UDB-a i KGB-e!
Usr'o sam se od
straha! "Mala, mala ... zavriskah, ko je ovo!?"
Mala kaze :
"Sta se deres koji kurac, i sta se cudis konju onaj jedan ... dok ti
spavas djeca ti rastu! I ne galami vise, os da nam probudis kcerku!?" rece
Mala.
"Kakvu
kcerku, Mala! Zapitah u jos vecem cudu!" prica zgranut' Zlaja.
"Sta kakvu,
ovu sto je drzim u narucju! Sto me sisa, ko luda!"
"Pa kad si
nju Mala rodila, matereti!?" upita Zlaja.
"Evo, nema ni
minuta a ti spavas li spavas ... jebe se tebe!"
"Pa kako to
da mi rodis odjednom dvoje djece, cudim sei sam?" prica Zlaja.
"Cuj tebe budale kako odjednom dvoje, pa blizanci!" rece mu Mala.
"Blizanci
velis Mala a kako je onaj muski vec onoliko porastao!?" ne da se ni Zlaja
zbuniti.
"Pa rodio se
jutros rano a curica maloprije! Eto! Otud razlika!" "Tako me Mala
ubijedi u cinjenice!" zavrsi Zlaja.
Nastala mukla
tisina u Kabareu! Niko ne zna sta bi rek'o a za smijanje bas i nije neka
situacija!
"To tvoje je
izgleda neka realna prica a ovo je Olimpijada lazi! Mislim da se to ne boduje!
Ipak reci nam kako sve zavrsi Zlaja!?" rece Glavni sudija Zamola.
"Otisli na
Sud! Eto kako!" "Masala, masala ... nek' si joj ga ucero!" Vicu Gosti!
"I sta je
bilo na Sudu!?" pitaju.
"Ma, jebajiga
ja glat izgubio! Ucerala ga ona meni!"
"Stooo!?
Kakooo!?" opet se svi cude. Neko nesto ljuto i opsova!
"Jebajiga njih bilo troje a ja bio sam! Nisam im'o svjedoka! Troje protiv mene jednoga! Eto!"
"Joj, dragi Zlaja, to ti nije humor, promasio si temu! Ovo je najtuznija prica i najveci uvalitis u zivotu! Prokleta je nasa muska sudbina ... men' se cini da je neko drugi prije karno tu Malu a ti posto'o spontano dvostruki Otac! Puj, puj ... bjez' , mici se od mene! Joj kad samo pomislim na alimentaciju ... kosa mi se dize na glavi!"
"A sta ti imas?" pokusava se vratiti
u zivot Zamola.
(Nastavak malo sutra)
No comments:
Post a Comment