Monday, October 12, 2015

Mario M.: ARMINOVE FOTOGRAFSKE PRIČE


Fotografija je masovno prihvaćen hobi i danas onako demokratski više nego ikada pripada narodu, nekome je postala čak profesija mada je s njom mnogo češća veza - ljubav. A djela nastala iz ljubavi kao iskrenija lakše uspostavljaju kontakt s publikom. To se osjetilo i na promociji Arminovih fotografija u banjalučkom Klubu nacionalnih manjina. Neki dan se dogodila, a Armin Đumišić je svoju svoju prvu samostalnu izložbu nazvao 'fotografske priče'. 

Sestra Adrijana, rijec na otvaranju

Rođeni Banjalučanin, sada Zagrepčanin, predstavio se promišljenim izborom odabranih motiva (pejsaž, priroda, gradovi, noć, meteografika) na kojima se osjeti i dašak slikarstva. Očigledno Armin se ne odvaja od fotoaparata i kad prisustvuješ tim pričama fotografskim u nedoumici si jer ne znaš da li Armin fotografiše kad putuje ili ga možda potencijalni foto motivi tjeraju na putovanja. Ali lako je zaključiti da je autor kreativna ličnost. Osjeti se da posjeduje viziju, sposobnost uočavanja i vlastiti pogled.
Jer kad kamera postane produženo oko ona mnogo vidi. Ali kada Arminovo oko vidi ono što će i kamera vidjeti tada igra sa svjetlom postaje ozbiljna. Autor smiruje svoje oko da bi kontrolirano ukrotilo kameru. I nakon onog 'klik', 'svjetlopis' daljom obradom inžinjera računarstva dobija konačni izgled. I nastavlja da živi u oku... i posmatrača svojom ljepotom nastoji uvući u virtuelni prostor.
Nakon otvaranja publici se obratio autor. Pored određenih napomena, skoromni Armin (a skromnost je naslijedio iz kuće, od majke Mirjane i oca Saliha) je najavio mogućnost sljedeće izložbe. Volio bih da se ona dogodi u nekom reprezentativnijem prostoru. Arminove fotografije to zaslužuju. Do tada ih možemo potražiti na www.djumisic.com.

Mario M.






No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...