Saturday, October 31, 2015

Ogromna je Australija

Drugi je dan od kada smo se vratili. Prvi je protekao u raspakivanju, sitnim popravkama, mijenjaju sijalica, kupovini i instalaciji auto akumulatora...
I ovo drugo jutro, kao i prvo, probudim se prerano - oko pet ujutro.
Jedna od stvari u koju vjerujem a koja mi pomaze je da nesanica ne postoji. Postoji samo signal tijela da ti san nije potreban. Ako nakon petnaestak minuta ne mogu ponovo da zaspem, ja ustajem u bilo koje doba noci. Odlazim u dnevnu sobu, citam, gledam TV, pretrazujem internet... Ako san ponovo dodje - vratim se u sobu i zaspem. Ako ne - ja nastavim sto sam zapoceo... Najvaznije je prihvatiti sve to kao normalno i ne praviti samome sebi problem od toga "sto san ne dolazi".
E, sad kad sam vam ispricao svoju "malu tajnu" za koju sam siguran da ste vecina vas vec pokusali, a mnogi i uspjeli, ispricacu kakvo mi je zadovoljstvo donijelo jutrosnje prerano ustajanje.

Umjesto interneta, citanja ili gledanja TV - odem u salu za vjezbanje koja u nasoj zgradi radi neprestano - 24 sata dnevno, nadajuci se da me niko u to rano doba, nesto iza pet,  nece vidjeti  i pomisliti da sam neki cudak... Prevario sam se. Na ulasku u salu sretoh nocnog cuvara. Dobro, on je tu da cuva nocu.
Udjoh u salu, a tu vec jedna bakica na biciklu okrece pedale i namjesta slusalice. Pozdravih. Ona se ne osvrnu. Vjerovatno me nije cula.


U bazenu vidim dvojica vec plivaju!
Lijepo. Nisam sam - znaci nisam ni cudan.

Otpoceh svoju rutinu. Nakon petnaestak minuta stize jos jedna bakica sa knjigom u ruci. Vidim je u ogledalu jer sam ledjima okrenut ulazu. Ona  pristojno pozdravi. Ja otpozdravih. Sjeda na drugi bicikl, lagano okrece pedale i cita knjigu.
Sad nas je vec petoro ranoranilaca. Po godinama, osjecam se juniorom, jer niko od ostalih koji vjezbaju u ovo rano doba nije mladji od 75 godina.
Jedan od plivaca zavrsava svoju jutarnju rutu i dolazi u salu da poprica sa bakicom sa knjigom u ruci, koju ocigledno poznaje od ranije.
Plivac: " Jutros si malo zakasnila !"
Bakica sa knjigom: "Jesam. Ma mogla bih ja doci u salu i nekoliko puta u toku noci, jer se cesto budim i ustajem, ali eto cekam jutro."
Plivac sjeda na jednoj od sprava, bakica se ne ometa, okrece pedale i drzi knjigu. Druga bakica odlazi na spravu za jacanje misica neometano slusajuci svoju muziku.


Par minuta odlutam u svoje misli i ne slusam o cemu pricaju, ali mi odjednom paznju privuce...
Bakica sa knjigom:" Australci su dugaciji nego sto sam mislila."
Plivac:" Da, i ja sam mislio da su kao i mi Kanadjani, ali nisu. Valjda ta odvojenost od ostalog svijeta. Mozda i te ogromne pustinje..."
Naculim usi jer vidim sansu da nesto naucim o dalekoj Australiji...

Bakica sa knjigom:" Mene je iznenadila velicina Australije. Ogromna je. Nepregledna. To osjetis tek kad sjednes u kola i vozis. Mi smo rentali auto u Sidneju i vozili...vozili...vozili...vozili... pa vozili...vozili...vozili...vozili...vozili...vozili... onda opet vozili... vozili...vozili..."
Plivac me pogleda. Ja se u nelagodi jer otkrivam da nepozvan slusam njihov razgovor pristojno nasmijesim.
On mase glavom i uzdise...
Ona okrece pedale i nastavlja:" ...Vozili... pa vozili... vozili...vozili....vozili...vozili..."
Plivac se, bez rijeci, okrece i polazi prema izlazu.
Bakica sa knjigom:"Sta je s tobom? Tek tako odlazis?!"
Plivac: "Ali ti i dalje vozis a ja znam da ce to potrajati, jer Australija je zaista ogromna."
Tu ja prasnim u glasan smijeh otkrivajuci da prisluskujem njihov razgovor.
Bakica sa knjigom se lagano okrece ne prestajuci okretati pedale i obrati se ovog puta meni:" A sto se vi, mladi gospodine, smijete?"
"Smijem se  jer mi je vas opis Australije izuzetno zanimljiv i duhovit."
Bakica sa knjigom: " Sve je tako kako pricam. Jer mi smo zaista vozili... vozili...vozili..."
Ja se ponovo zasmijem. Plivac uz pozdrav mase rukom i upucuje se prema izlazu. Otpozdravljam mu i dalje se smijuci.
Bakica sa knjigom vise ni ne obraca paznju na njega.
Samo mi, uz blagi osmijeh, istim tonom rece: "Dobro dosli u eksluzivni klub mojih obozavalaca!"
"Od danas to zaista i jesam!" uzvratih.

Bakica sa slusalicama svo ovo vrijeme jednako jaca misice ne primijecujuci nas. Nije ni svjesna sta propusta. Ili je zapravo svjesna - a ja nisam...

Za slucaj da se uspavam, podesio sam sat da me budi u pet ...

No comments:

Post a comment