Dobacih, evo, do svoje sezdeset i pete, ziveci u uvjerenju da je Darwin svojom evolucijom objasnio postanak svijeta i covjeka, da je materija osnova svijeta, da je energija neunistiva i da samo mijenja svoja stanja, da je nauka objasnila mnoge pojave u prirodi, istina, da neke jos uvijek nije ali se trudi ...
Nikada nisam vjerovao u nadprirodno, u cuda... jer cudo je samo ono sto ne mozemo shvatiti i objasniti na osnovu znanja koja imamo.
Kad smo kod cuda, nikada nisam vjerovao u iscijeliteljsku moc raznih nadriljekara... onih sto, posebno u crkvama na zapadu, mlataranjem ruku i uzvikivanjem nekih svetih rijeci uspavljuju bolesne i nepokretne ljude, obaraju ih, pa i zatim bude i podizu pokretne i zdrave izazivajuci ekstazu prisutnih. Dakle, u takva cuda ne samo da nisam vjerovao, vec sam sa podsmjehom prihvatao pricu o njima.
Pricu o bioenergeticarima sam prihvatio sa nesto manjom skepsom jer vjerujem da svaki covjek posjeduje energiju, da se u ljudskom organizmu, pored biofizickih, biohemijskih i inih bio - procesa desavaju i energetski bio - procesi, da se ta energija zraci i izvan ljudskog tijela.
Sve ja to, naravno, pojednostavljujem i pomalo banalizujem, a sve sa ciljem da potvrdim da sam svojih sezdeset pet godina vjerovao samo u klasicnu medicinu kao nauku za lijecenje...
Sve do prosle subote.
Na preporuku nekih nasih prijatelja, znatizeljan kakav sam, zakazem i ja tretman kod bioenergeticara i kiropraktora koji vec duze ordinira i u Banjaluci. (Njegovo ime necu spomenuti, jer ga nisam pitao za dozvolu, ali cu ispricati svoje utiske.)
Dakle legnem na sto. On me pita koji su problemi zbog kojih sam dosao; ja u sali odgovaram da ja nemam problema, vec dodjoh nako.
Dobro, hajde da vidimo, on ce, ne zbunjujuci se.
Prelazi rukama lagano iznad moga tijela i nabraja zdravstvene probleme koje ja zaista imam - bez rengena, bez raznih lasera, skenera...
Otkriva i nesto sto ja ne znam i objasnjava da je to razlog za probleme, za koje ja znam i koje lijecim ljekovima. Pritisne mjesto gdje se spajaju rebra, osjetim ostar bol... On objasnjava sta je uzrok toj boli. Radi oko dva-tri minuta rukama oko mog vrata, pluca, nesto priteze, isteze... Nakon dva- tri minuta pritisne isto mjesto - nema boli. Kaze, pritiscem tri puta snaznije. Ja bol ne osjetim... Objasnjava sta je problem, od kada je, sta su posljedice... Malim aparaticima mjeri dotok kiseonika u mozak, srce, pluca... Kaze, ne dises pravilno. Vjezbaj disanje i objasnjava kako...
Pronalazi ostecenje u oba ramena, posebno desnome, sa kojim imam, ne bas velike ali ipak, problema vec preko dvadeset godina. Radi na njemu. Nakon toga uspijevam, bez bola, podici desnu ruku potpuno uspravno, raditi vjezbe s tom rukom, bez bola. Sve to mi vec godinama nije islo od ruke.
Imao sam i manju izraslinu na kicmi koja me nije boljela ali nije bila bas estetska. Uz krckanje kostiju i kicme ispravlja je. Nema je vise!!
Znam da medicinaska nauka ne priznaje ovakvo lijecenje. Nisam ni ja do subote. Ali vjerujte mi, od subote pokretljivost desnog ramena mi je neuporedivo bolja. Bol skoro da je nestao. Generalno osjecam se bolje...
Jesam li i ja to pukao?
Ici cu na jos jedan tretman slijedece nedjelje - da provjerim.
Dragi Cancino J.
ReplyDeletePrilog Bioenergeticari me je podsjetio na nekoliko tvojih izuzetno dobrih prica, vrlo duhovitih. Iz jedne od njih je i ovaj tvoj nadimak kojim sam se posluzio, vjerujem da se ne ljutis.
Pratim tvoj bkog, ali nisam aktivan. Parkic je bas kao parkic. Sve fino, cisto i mirise. Vec dugo vremena hocu da te napomenem da svojim Blogerima ispricas pricu kako si polagao Tehnologiju materijala kod Radovica.
Canak, zanima me mozes li mi prebaciti sta od iskustva kojeg si dobio o pravilnom disanju. Imam osjecaj da i ja ne disem pravilno!
Svako dobro i pozdravi Banjaluku,
Cadjo.
Dobri moj Cadjo,
ReplyDeletevjezbe disanja su jednostavne - nama vec poznate, samo sto ih mi ne radimo. Bar desetak minuta dnevno duboku udisati na nos (ovo je vazno) izdisati- moze na nos ili usta ili... bilo kako. Ova vjezba se moze kombinovati sa meditaciojom. Mantru za meditaciju odabires sam. Ne mogu otkriti koja meni pomaze jer pravu jos nisam otkrio. O polaganju Materijala kod profesora Radovica cu pricati kad se sjetim gdje sam spremio sve te moje pricice. Negdje su na sigurnom mjestu. Pozdravi Zlatu, a i ti mi ostaj zdrav i cio.
Lipi moj Cadjo,
ReplyDeleteSve ovo sto ti je Canak rekao o disanju ti si nama govorio prije nesto vise od 30 i kusur godina. Da te podsjetim. Bila je zima a mi otisli na Skender savladavati prve "kristijane" na tamosnjim brdima. Ako se sjecaj tu su jos bili pok. Dragan, Dzemo, Dadi ti i tvoja Zlata, mozda sam jos nekog ispustio. Sjecam kao danas. Bio je oblacan dan cak i maglovit ali se, kao sto to biva na planini, odjednom ukaza sunce i mi se skupismo na na brdu da odmorimo. A ti namo onako djuture. "Idemo sada rajo zdravo disati, udisati kros nos duboko i izbacivati na usta. To je jako zdravo" i mi ko papagaji podjosmo za tobom to ponavljati. Bilo je tu naravno smjeha i zafrkancije, a pljoska je uvijek bila tu da nam jos malo vise popravi raspolozenje. Sve je to kratko trajalo ali eto sjetih se ja tog detalja o disanju is davnih 80-ih kada smo pocinjali na Skenderu a onda nastavili na Vlasicu, Bjelasnici, Voglu, Jahorini... Pozdrav Connecticutu sa juga iz Pittsburgha. Izet