Thursday, April 29, 2010

BRUJA: "TESKO OVO ZIVOT"

Projuri kraj mene covjek, na koturaljkama, ko metak, umalo me oduva. Staracak, oko osamdeset godina star, skoro pa zombi, tankih krivih nozica, bjelih ko sir, zivi kostur i dok podignuh pogled, on nestade iz mog vidokruga.
-Ovaj stari ima osamdeset pet, a vidi kako pici,- rekoh svojoj gospodji.
-Da, al on vozi koturaljke od pete godine,- odgovori ona.
-To nema veze, od kad vozi,- rekoh joj,- treba samo utrenirati i eto,- to mogu i ja.
-Da vrat slomis,- rece ona, sa potsmijehom.
-Ma daj,- kakav vrat?- vozio sam koturaljke, jos po Banjaluci,- ima tome oko cetrdeset godina i trebam samo malo, da se potsjetim i ponovim gradivo,- smijem se ja.
-Imas ti i pametnijeg posla, nego vozati koturaljke,-rece,- kad ces srediti garazu?- uvali mi tipicno zensko pitanje.
"Kad ces ovo?", "kad ces ono?" su pitanja, koja me stizu svaki dan, a najvise mrzim kad mi pita: "Kad ces usisati dnevnu sobu?"
Naravno da to rastegnem, cjeli dan, a nekad i zaboravim, jer boze moj, ne mislim da sam imalo bolji ili gori od drugih.
Odlucih se jedan dan, odem u grad, da pogledam koturaljke i sretnem Ray Walkersa, kolegu sa posla. Naleti, kao da je narucen, a on je pasionirani vozac: bicikla, koturaljki, skija, skiborda i rekoh mu da hocu kupiti koturaljke, na sta se on nasmija i kaze:
-Ok, idemo da vidimo.
I tako, uz njegove sugestije, kupih ljepe koturaljke, talijanski dizajn, taman moj broj i platih $130 Can, mada ima i jeftinijih. Sljem imam, od bicikla, kupih jos stitnike za laktove, koljena i dlanove, jer ne daj boze da padnem, pa se zgulim, oni na poslu bi me odmah pitali, kad sam kupio motor.
Naravno, sad to treba isprobati, a kako cu da isprobam da me svi gledaju i smiju mi se. Odlucih to napraviti, na stazi pored jezera, na kojoj za ljepih dana vrvi od setaca, biciklista, trkaca i ljepih djevojaka, koje se polagano njisu u kukovima vozeci, koturaljke, te pomislih odmah, kako cu i ja da se lagano vozam bez napora, samo me odmah presjece misao, sta ako se budem i ja njihao u kukovima, mogao bi me neki derpe poceti pratiti, a u Kanadi ih ima "Boze savajcu" i to nabildani, rekao bih covjek, pojava, kad tamo topli brat.

Odoh jedan dan na tu stazu, a vrijeme toplo, smrklo se, crni oblaci se navukli, a kisa samo sto nije, a na stazi nigdje zive duse. Super mislim se u sebi, nema nikog pa i ako padnem, nece me niko vidjeti. Stanem na koturaljke, opremljen sljemom i u punoj opremi, izgledam kao "Robokop".
Pocnem najprije hodati i polako izadjoh na ravnu stazu. Napravim nekoliko koraka, pa se iz temelja zanjisem i dum, padnem, al ne na glavu, nego se docekah na ruke. Polako opet i vidim, da bih uz malo vjezbanja to mogao i voziti. Nakon nekih dvadesetak minuta se odvazih, krenem malo brze, nogu pred nogu. Imam i brzinu, al jebga, problem je stati, jer ove koturaljke nisu one banjalucke sa dva tocka, napred, dva nazad, nego kao klizaljke, cetri tocka u nizu. Vozim i nema druge nego, kad sam htjeo stati primaknem se travnjaku i u punoj brzini, samo nastavim trcati po travnjaku. Vidim uspjeva, al to ne radi niko, a izgleda dosta smjesno i svi bi mi se smijali kad bih vidjeli, kako ciko koci, trcajuci po tavnjaku.
Kisa pada, a ja sam, picim po stazi. Malo se okurazio, jer pravolinijska vozanje mi ide, jedino mi treba malo cvrstine u gleznjevima, al vozim vec dosta brzo i kad bih sad pao, bilo bi dosta gadno. Nailazi mala okuka, nizbrdica i ja vise ne mogu kontrolisati brzinu, koja se na nizbrdici povecava. Panika me hvata i nema druge, nego onako, u punoj brzini hvatam se za metalnu ogradu, a hvatanje bjese dramaticno, hvatanje bjese bolno, gotovo pogibeljno i da ne bih ograde odoh ja u jezero, zajedno sa koturaljkama, a odmah sebe vidim u "Spektatoru" lokalnom listu, sa naslovom: "Udavio se sa koturaljkama".
Drzeci se cvrsto za ogradu, okrenem se da vidim gledal ko, nema nikog, dobro je, al eto ti dva labuda se stvorise odnekud, doplivase do obale, skroz blizu mene, nesto cavrljaju. Jebo mater znaju engleski, te ce labudica onim svojim piskavim i krestavim glasom labudu, onako na glas da i ja cujem:
-Ovakvog jos nismo imali, na stazi!
Ma jebem je u kljun, onako pernatu. Doslo mi da je drmnem stosom. Sta ona zna, sta su koturaljke i kako se to vozi.

Evo i bonus:
http://www.youtube.com/watch?v=P2iya951j40

12 comments:

  1. Bruja, zasmijao si me. Imao sam slicno iskustvo, ali nisam stigao dalje od hodnika.

    ReplyDelete
  2. Ti si prakticniji. Ti si to po hodniku, a mene je supertender tjerao iz dugackog hodnika.

    ReplyDelete
  3. e vala Bruja nista ti ne bi bilo da si iznajmio nekoga da te "krisom " snimi.....pa ono kao bonus nam posaljes....:)
    pozdrav i posjeti labudicu opet...

    ReplyDelete
  4. Ljiljo, hvala ti na javljanju.
    Posjetit cu labudicu, samo da znas labud je ponekad ljubomoran, pa oce ujesti.

    ReplyDelete
  5. Priča lijepa, životna, lijepo napisana... Doduše, poznata pomalo, a slike mi sugeriraju da sam ju već pročitao negdje. Bruja, da ti nisi možda objavljivao kolumne u nekom mediju koji sam ranije posjećivao?
    U svakom slučaju pohvale i pozdravi,
    Mario

    ReplyDelete
  6. Sad me Mario zbunjuje ili onako malo da ne kazem provincira.
    U svakom slucaju moja je orginal.
    Neki bi rekli 1/1

    ReplyDelete
  7. Sad sam se sjetio. Mozda si je procitao na jednom banjaluckom netu, al pod mojim imenom.
    I jos nesto, nemoj me prepadati jer mi pumpa nesto trokira.
    Svejedno, Mario tebi hvala na komentaru.
    Pozdrav

    ReplyDelete
  8. Bruja, nisam imao namjeru da te ni provociram, ni 'provinciram'. Ako procitas ponovo vidjeces da ti cak upucujem kompliment. Nego, odakle ti taj glagol: 'provincirati'?
    Bas je interesantan.
    Pozdrav,
    Mario

    ReplyDelete
  9. Od mog prijatelja Miroslava Mice Savanovica-Salame.
    To je njegov glagol, koji uvjek u sali koristim, mada neki ne kuze.

    ReplyDelete
  10. Da onima koji su zainteresovani, ukratko objasnim gdje su ranije mogli procitati Brujine price.
    Kada mi je poslao svoju pricu 'Alija', Bruja mi je objasnio da je ta prica, kao i mnoge druge, ranije objavljena na Fatkovoj stranici http://banjaluckikaleidoskop.blogspot.com/. Smatrajuci da nije nista lose u tome da u pocetku, kad se svi upoznajemo, upoznamo i Bruju kroz neke njegove price, iako su one vec ranije negdje objavljene, jer te price jesu njegove.
    Sada, kad smo se dovoljno upoznali, i Bruja dobio nove citaoce, mozda je bolje da uz pomoc linka koji mozete naci na stranici LINKOVI direktno citate sve Brujine price.
    Nadam se da ce nas Bruja uskoro obradovati nekom svojom novom pricom.

    ReplyDelete
  11. Da to je najispravniji i najkorektniji put u suradnji.
    Slazem se u potpunosti sa Cankom.
    Puno pozdrava od bruje

    ReplyDelete
  12. Mario!
    Zahvaljujem Ti se na slici OS Petar Kocic i nebodera.
    Podjednako su mi drage.

    bruja

    ReplyDelete