Wednesday, April 21, 2010

RANKO: OOUR "BARAKA" BANJALUCKO POLJE b.b. (2)

Sjedim ja kod direktora i slusam njegov monolog, kad nesto privuce njegovu, pa tako i moju paznju. Pred kapijom, a direktorova kancelarija je imala dobar pogled jer je on volio da zna ko i kada ulazi i izlazi, se parkirao najnoviji pezo. Iz auta izlazi covjek u tamnom odijelu, sa kravatom i besprijekorno uglacanim cipelama; preskacuci lokve ispred kapije, koje nikad nisu presusivale, zastade pred portirnicom, na kojoj je toga dana bio portir Vlado.
Uvijek u plisanom odijelu boje meda, Vlado koji nije volio uniformu, je bio Direktorov miljenik. Ostavljao je kako je director govorio “dobar utisak”. Samo sto je podigao slusalicu i spremao se da nesto kaze, Vlado je vec trcao prema kancelariji ostavljajuci covjeka da ceka. Kad je zadihan uletio u kancelariju i vidio nas na rastojanju, laknulo mu je. Nakon sto je Dule, poslovodja bravara, pridavio Direktora zbog nesporazuma oko povecanja plate, napravljen je dogovor da kad direktor digne slusalicu i suti, portir odma trci u njegovu kancelariju.
“Sta hoce onaj?” prodera se direktor na Vladu.
“Kaze da je zbog upraznjenog mjesta.”
“To je novi sekretar, dovedi ga ovamo!” Nije proslo ni sedam dana otkako je bravar Veno uletio na sastanak Radnickog Savjeta i sav uzbudjen se proderao: “Helekno sekretar!”; vec je bio objavljen oglas u Glasu i director je ocekivao prve kandidate.
Kad je drug iz pezoa napokon dosao do kancelarije director ga je docekao na vratima. Ispostavilo se da je Zilijen, tako se predstavio, a pravo ime mu je bilo Zivko, dosao zbog upraznjenog radnog mjesta cistaca kruga. Direktor je odma naredio da ga prime i to obrazlozio: “Vidis kako je cist i uredan, ima iskustvo iz Francuske, a tamo nema zajebancije. Kakav ce nam tek krug biti!? Takve mi ljude trebamo inzinjeru.”

Vec slijedeci dan je Zilijen dosao na posao, parkirao pezoa preko puta kapije, presvukao se iz odijela u radni kombinezon, koji je imao natpis neke francuske firme, a zatim uredno okacio odijelo na vjesalicu u autu. Dobio je Zilijen alat, metlu i lopatu i prvi dan se mogao vidjeti kako hoda po krugu preduzeca i upoznaje se sa radnim mjestom. Slijedeci dan je nastavio hodati okolo, onda bi se naslonio na lopatu i satima posmatrao sta se oko njega dogadja; i tako svaki dan. ali krug nije meo niti je sta radio. Samo se smjeskao i na pitanje: “Kako ide Zilijen?” bi spremno odgovarao: “Ko pisca sefe, mersi.” Ili na: “Kako si Zilijen?” “Nikad bolje, mersi”.
Prolazili su dani, prituzbe, zatim prva disciplinsaka, pa druga pred iskljucenje i na kraju kad je direktor izgubio strpljenje, pozove ga da mu licno da otkaz. Nije direktor stigao da “a” kaze a Zilijen mu je vec izdeklamovao da zna da nisu sa njim sretni i da bi volili da on ode, pa je zato nasao posao u drugom preduzecu za koje mu treba preporuka. Pri tome je poturio direktoru pod nos vec sastavljeno pismo koje je ovaj sretan da ga se rijesio spremno potpisao i pozelio mu srecu. Kad se sutradan Zilijen opet pojavio, director je mislio da je to neki nesporazum. Poslije nekoliko dana ga je pozvao a ovaj mu rekao da nije primljen u ono drugo preduzece. Direktor nije imao izbora, rekao je portiru da ga vise ne pusta u preduzece. Tako mi Zilijena vise nismo vidjeli.
Poslije nekih godinu dvije u preduzece dolazi pismo od Pravobranioca Samoupravljanja da ga director posjeti. Na pitanje, zasto je Zivko otpusten, director je izvadio cijeli dosije, izjave poslovodja, disciplinske, opomene, opomenu pred iskljucenje i sve to iznio na uvid. Pravobranilac to nije ni pogledao nego je izvadio list papira i upitao: “Jeli ovo vas potpis?” Odlukom Pravobranioca Zivku je sve bilo isplaceno, cak i viskovi koje je OOUR u medjuvremenu podijelio. Nisam bio tamo ali sam siguran da je na pitanje, ima li primjedbi Zivko rekao: “Ma jok, mersi!”

11 comments:

  1. Sve sto sam do sada ispricao je imalo svoj pocetak i kraj, osim ove price. Ne znam sta se desilo sa krajem, ali to sada nije vise ni vazno. Javit cu se mozda opet a za neko vrijeme cu biti u drugoj kafani.
    Pozdrav

    ReplyDelete
  2. Ranko, izvini. Do mene je ali nije namjerno. Nesretna 'copy and paste' tehnika , vjerovatno brzina, ko zna sta jos i tvoja prica je oskrnavljena. Jedino sto sada mogu uciniti je da uz izvinjenje dodam ispusteni kraj, sto i cinim. Nadam se da ce vecina onih koji su tvoju pricu, u ovih pet dana, procitali oskrnavljenu, sada procitati ponovo, cijelu. Svi drugi, od danas pa nadalje ce je citati cijelu.
    Ako je ovo za tebe razlog da mijenjas kafanu - postujem tvoju odluku. Ako se nekad odlucis da ponovo svratis u konobu dobro si dosao. Pice i meza, za dvije osobe, na moj racun. Uz pozdrav i jos jedno izvinjenje.

    ReplyDelete
  3. Ti izvini sto sam se pogresno izrazio. Ne napustam ja kafanu, posebno ne zbog toga sto se desilo, nego mi se otvorila i stara pa cu, kao sto volim, da setam od kafane do kafane.
    Puno pozdrava Ranko

    ReplyDelete
  4. Ranko
    Ja sam pomislila da ce uslijediti jos jedan nastavak, pa mi nije bilo cudno.
    Kako sam ja ovisnik o Tvojim pricama (i ne samo ja, takvu podrsku nema ni jedan bloger)...'ja cu iz daleka da te pratim svud'. Tako kaze jedna lijepa balada.
    Sve bi gazde trebale shvatiti da Ranka treba cuvati ko suho zlato.
    Ljubica

    ReplyDelete
  5. Ne bi se trebalo osjecati povrijedjenim, niti pomisliti da Predrag bilo sto moze uciniti s losom namjerom. Treba uvijek poci od pretpostavke da se desila pogreska i upitati drugu stranu o cemu se radi. Tada nema nejasnoca, a prijateljstva ili poznanstva se tako sacuvaju.
    Jednom mi je prijatelj rekao da se mogu osjecati povrijedjenom samo ako u meni ima nesto sto se moze povrijediti.
    Pretpostavljam da je Ranko bio na putu, pa nije odmah primjetio ispusteni tekst.
    Ja sam, a pretpostavljam i ostali pomislila da je Ranka nesto sprijecilo da zavrsi, jer pise na radnom mjestu i ocekivala sam treci nastavak price. Prema tome, nista se nepopravljivog nije dogodilo.
    Nadam se da ce Ranko ipak popit tu kavu s Predragom, nebi bilo dobro ponoviti istu pogresku.

    Ima dosta priloga bez komentara, ako podjem od sebe, mogu reci da su svi prilozi dobri, nisam pisala komentar, jer mi se cinio suvisnim. Zelim poruciti svim blogerima da ih ne obeshrabri sto nije bilo komentara, svi se prilozi sa zanimanjem citaju.

    I jos nesto, imamo mi i svoj sadasnji zivot, pa osvrnimo se malo i na njega, jer nam vi koji ste daleko od bivse nam zajednicke domovine imate sigurno mnogo toga reci sto bi nam bilo zanimljivo i poucno.

    Natasa

    ReplyDelete
  6. Ja sam sve Rankove price koje sam citala, u tom trenutku bila u izvan vremenu i prostoru u kojem zivim.Ja sam tada u Banja Luci i trenutku i vremenu desavanja Rankove price.Obzirom da mislim da je perfekcionista, jer kad ga ovako sluzi stara pamet, nije cudo da je morao napustiti davno ove prostore.
    Zna sta hoce i to sto hoce, hoce odmah.Nisam baba-gatara ali ga tako nekako dozivljavam.
    Svaka cast.
    Slazem se sa Natasom da nedostatak komentara ne znaci los prilog.Lijepo je svaki procitati, a komentari se razlicito protumace, pa se onda nesto i okrene naopako, pa se cesto komunikacija okrene u pogresnom smjeru. To za nase prostore nije veliko cudo.
    Nekoliko "pitatelja' mi se licno obratilo sa tvrdnjom da smo se ja i Co dogovorili oko posljednih tekstova.
    To me je vratilo na zemlju, da ljudi ne mogu da osjete kad neko izbacuje iz sebe svoje trenutne emocije. Uvijek mislim da je istina vrlo cesto ruzna, ali je ja svejedno volim.
    Dragi Canak, molim te da svaki moj komentar ili prilog koji ti se ucini nesuvislim na ovom blogu izostavis.
    Tako sam molila i CO-a i nikad se nisam ljutila ako ne objavi.
    Pozdrav Saima

    ReplyDelete
  7. Ima izreka koja kaze: “Nikad se ne zna zasto je nesto lose dobro.” Tako i ovaj nas mali nesporazum dovede do javljanja Ljubice, Natase i Saime,. Hvala vama na komplimentima, ali ja vama priznati moram, kako me Vjeko animira da nesto ispricam tako me sada niko ne zaustavi. Sa druge strane drago mi je da cemo se opet druziti, jer ja volim kad se vi javite i vidim da ste dobro i zdravo. Kad je drustvo dobro nema veze koliko ima kafana, bitan je “stimung” i da se svi osjecaju kao kod kuce. Kad se ujutro probudimo i prvo pozurimo da vidimo sta nam drustvo na drugom kraju Svijeta radi, bas kao nekad kad smo zurili u skolu ili na korzo da sretnemo simpatiju, onda znamo da je to ono pravo, ono sto nas vraca u mladost, druzenje.

    Mogu ja da se druzim sa Australcima, Skotima, Englezima, Njemcima. Mogu ja da s njima pricam o “stock” marketu, porezu, cijenama, sportu, ali kako da podijelim sa njima slike iz djetinjstva i mladosti kad su nam te slike sasvim razlicite.
    Sjedim u “pubu” sa mojim drugom Tommijem, Skotom. Pita me o igrama iz doba naseg djetinjstva. Normalno krenemo od fudbala, zandara i lopova, pa tako dodjem ja do igre “Trule Kobile”. Kako god da to prevedem cini mi se glupo i nerazumljivo, a opet nevjerovatno da smo se samo mi toga igrali. Zato ja odlucim da mu slikovito docaram, naginjem se naprijed, naguzujem, pokazujuci mu polozaj onih koji su u “kobili”, a on me prekida: “Ma ne pitam ja tebe sta radite kod kuce, nego da mi objasnis tu igru.”

    Moram priznati, Skoti imaju smisla za humor.

    ReplyDelete
  8. dobro Ranko, a sta stvarno radite kod kuce.... ha,ha, nasmija me....
    i objasnil' ti to nekako.??
    pozdrav ljilja

    ReplyDelete
  9. Čitajući Rankove i Brujine tekstove već duže vrijeme imam neki poseban osjećaj. Najzad sam shvatio da čitam dijelove nekog filmskog scenarija koji će se tek snimiti. Ili možda su to dijelovi scenarija već viđenog filma u kinu ''Kozara''?
    U iščekivanju novih nastavaka,
    puno pozdrava,
    Mario

    ReplyDelete
  10. Vidis Ljiljo kad dodjem kuci poslije posla, a poslije vecere, ja i Cilli imamo “Quality Time”. Poslije toga ja i zena imamo “Quality Time” a zadnjih pola sata je borba za poziciju u krevetu…

    Nego dok ovo pricam pade mi na pamet jedan vic:
    Pita sin oca, zasto je on crn a otac i majka bijeli. Otac mu fino objasni da mu ne moze to reci dok nije punoljetan. Kad je postao punoljetan, opet pita sin oca isto pitanje. “Slusaj sine”, kaze njemu otac, “Te veceri smo imali take divlje orgije, budi sretan da nisi ispao njemacki ovcar.”
    Pozdrav Ranko

    ReplyDelete
  11. Ljubica, Natasa, Saima, Ljilja...
    U povjerenju Ranko, koji miris koristis?

    ReplyDelete