Danas su dva mjeseca od kada je konoba otvorila svoja vrata. Dugorocno gledano, nije to neki jubilej za proslavu, jer ovo je tek pocetak, ali je mozda prilika da se malo osvrnemo, pogledamo sta smo uradili, koliko pica popili u medjuvremenu, da kazemo sta mislimo, da li smo zadovoljni, sta bismo mogli mijenjati, kako ovo nase druzenje uciniti jos boljim. Ja cu vam reci svoje misljenje i dati neke podatke koji govore za sebe. Vi se mozete sloziti ili ne. I mozda je ovo dobra prilika da to i izrazite, mada ta prilika uvijek postoji.
Generalno, ja sam zadovoljan. I vise od toga. Ja nisam zamislio ovaj blog ili konobu kao mjesto gdje ce se okupljati 'siroke narodne mase'. Da jesam, koncept bi bio potpuno drugaciji. Ja to ne bih ni zelio. Vjerujem ni vi koji ovo citate. Do sada, konoba radi otprilike onako kako je i zamisljena. Svojim prilozima, pricama, komentarima, prijedlozima i upozorenjima ukljucilo se dosta saradnika i ja se svima njima iskreno zahvaljujem. Jedan covjek tesko moze podnijeti tempo prilog po danu, a da se vremenom ne potrosi, pocne ponavljati i postane dosadan. Nastojati da ne upadnem u tu zamku i radije cu izbrati da neki dan nema novog priloga nega do to bude nekakva prisila. U takvim slucajevima, kojih ce sigurno biti, nastojacu da obnovim slike, poeziju, muziku, misao... One koji mi pomazu necu posebno isticati jer oni su se vec istakli, a i dalje ce ako bude zdravlja. Idealno bi bilo kada bi broj aktivnih saradnika bio oko desetak, pa da svako od nas ima svoju temu, na primjer jednom nedjeljno. Tako, niti bi se neko od nas ispraznio, bili bsmo raznovrsni i zanimljivi na radost nas samih, onih drugih koji ce slati komentare i onih trecih koji ce samo citati. Evo danas imam vec priloge za citavu slijedecu nedjelju i to je odlicno. Kako ce dalje biti, vidjecemo. Do nas je.
Odnos ljudi koji samo citaju blogove i onih koji se aktivno ukljuce, zavisi od mnogo faktora. Prije svega koliko je tema inspatrivna da potakne nekoga da upotrijebi tastaturu, u kom smo raspolozenju kada nesto citamo, kakvi su drugi komentari itd... Uglavnom poznato je da smo mi prilicno pasivan narod. I jos nesto, narod koji ce se uvijek radije precutno saglasiti s necim ili precutno biti zadovoljan, ali ce reagovati kada se ne slaze ili je nezadovoljan s necim. Moramo priznati da smo takvi. I nece se to promijeniti...
Zato sam ja vise nego zadovoljan brojem ljudi koji su se, na bilo koji nacin, aktivno ukljucili u blog. Bice njih i vise jer znam da neki jos uvijek iz daljine ispituju teren, traze svoje mjesto u okupljenom drustvu. Kad ga nadju, oni ce prici. Nista ne treba raditi na silu.
Htio bih reci jednu stvar koju sam primijetio iz nekih komentara prispjelih na moj email. Neki ljudi su nekako bojazljivi i zabrinuti da ce biti kriticki gledani ako nacine neku gramaticku gresku, ako im recenica nije najbolje slozena itd... Mislim da je to bezrazlozan strah. Prvo, niko od nas nije profesionalni pisac, ili novinar. Ono sto sam naucio u svojim poznim godinama je da je za pisanje mnogo vaznije od gramatike znati zapazati, uociti detalj, vidjeti pricu u svakodnevnici. Da nije tako, svi profesori jezika bili bi i knjizevnici jer svi znaju jezik u tancine. Zato i postoje lektori kao profesija. Oni odrade taj jezicki, zanatski, dio posla cak i za knjizevnike i novinare koji nakon toga objave svoje radove. Oni poprave, isprave, dodaju, oduzmu...
E mi, niti smo profesionalci niti imamao lektore, i pisemo onako kako znamo. Neko malo bolje, neko malo losije. Nekada bolje, nekada losije, zavisno od dana... Ali se razumijemo i zabavljamo biljezeci detalje iz nase proslost i sadasnjost.
Pitaju me koliko ljudi prati blog? Veoma mnogo! I tu postoji raznoliko brojanje. Neki vole da daju podatak o broju ulazaka u sta se ubraja svaki ulazak, pa i ponovljeni u toku dana. Mislim da je realniji podatak tz. pojedinacni ulazak, gdje se ne broje ponovljeni ulasci sa iste IP adrese u jednom danu. E, tu statistika kaze da je sada prosjek pojedinacnih ulazaka na ovaj blog od prvog dana do sada 120 po danu. U posednjoj njedjelji je 140. Znaci raste. Broj onih koji po prvi udju u konobu se svakim danom povecava. Po mom misljenju to je vise nego odlicno. Tek dva mjeseca rada a konoba se nigdje nije reklamirala nije platila i jedan oglas! Ja mislim da ce ovaj broj rasti jos neko vrijeme, a onda se stabilisati. Za dalje povecanje citalaca trebalo bi mijenjati koncept, a ja to nemam namjeru.
Jos nesto...Neke odlicne teme i price su ostale bez i jednog komentara. Neke druge, bas one za koje sam pretpostavio da nece biti komentarisane, su izazvale komentare. To samo dokazuje da broj komentara nije srazmjeran kvalitetu ili zanimljivosti priloga, vec zavisi od mnogobrojnih drugih faktora, a najvise raspolozenje citalaca u tom momentu. Poneki se na primjer, na temu koja im se svidi ne jave iako bi htjeli, jer smatraju da su se tih dana vec previse eksponirali. I ja se, uglavnom tako ponasam. Medjutim, treba komentarisati pa i po ko zna koji puta zaredom, jer slijedeci dan ili slijedece nedjelje ce to raditi neko drugi. Sve je stvar trenutnog raspolozenja, koje nam se, fala bogu, pocesto mijenja. I koliko god prija lijepo misljenje i komentar, ne treba nas obeshrabriti ako komentara nema. Poznavajuci nas, to vjerovatno znaci da se vecina slaze i odobrava napisano, i nema sta da doda, niti oduzme... Tako ja to gledam...
Za kraj, da ne zaboravim, nemojte slati cestitke, pice i cvijece. Sve sto je postignuto ili nije postignuto, plod je timskog rada. Nije ovo neki jubilej, samo prilika za mali osvrt na do sada ucinjeno.
Ostajte mi zdravi i veseli!
No comments:
Post a Comment