Monday, May 03, 2010

VJEKO: TRIDESET GODINA OD TITOVE SMRTI

Sutra je trideset godina od Titove smrti. Vjeko se pobrinuo da se prisjetimo te godisnjice i poslao gotov prilog, koji objavljujem dan ranije, jer sutrasnji dan je rezervisan, ne za godisnjicu ali za jedan mjesecni jubilej ( kako bi se to moglo reci?).
***********************
"BRAVAR JE BIO BOLJI"



JOSIP BROZ TITO
4 MAJ 1980 - 4 MAJ 2010
 
Rekli su:
Lord Karington: "Poznavao sam vaseg predsjednika i postovao sam ga, sad kad sam upoznao vas ja mu se divim."
Rade Serbedzija: "Onome ko ne zna koliko je dobro ziveo pod Titom, ja pomoci ne mogu!"
Abdulah Sidran: "Cak i da je danas sto puta bolje nego sto jeste, jos uvek bi bilo sto puta gore nego sto je bilo pod Titom!"

A sta kazete vi?




3 comments:

  1. Sto reci o Titu? Ne zelim govoriti mislima drugih, vec kako sam Njega, odnosno njegovo vrijeme prozivjela i dozivjela. Bila sam siromasnija, ali sam imala vjeru u ljude, u dobro u ljudima, u bolje sutra, imala sam ideale, prave ljudske vrijednosti i sposobnosti su se cijenile, iako je bilo i suprotnog ako nije bilo u skladu s rezimom, a koji rezim se ne brani?, osmijeh je bio na licima ljudi, bili smo veseli, druzili se, osjecala sam se slobodnom, mogla sam svuda putovati bez straha, osjecala sam se postovanom izvan granica domovine, svi su znali za YU, svi su znali za Tita, nasu NOB, svi su ga postovali, svi su znali za beneficije koje radni covjek ima u YU, svi su znali za malu drzavu koja je imala snage oduprijeti se Staljinu, ruskom komunizmu i izabrati svoj put, koji u onom vremenu i s nasim narodima – prozapadnih i proruskih orjentacija, tesko da je mogao biti bolji.

    Vremena su se promijenila i nema potrebe zaliti za necim sto danas vise nije moguce niti bi dalo dobre rezultate. Ono sto bismo trebali, nazalost ne cinimo - nastaviti s dobrim tekovinama tog vremena, koja su i univerzalne vrijednosti. Ono sto je bilo u politickim i zakonskim dokumentima bivse nam drzave, danas su programi zelenih, naprednih demokratskih partija i organizacija, prave krscanske vrijednosti, a mi smo to sve imali, ali nismo provodili.
    Ako sami ne cijenimo vlastite tekovine, nitko nas nece cijeniti.

    Onda nisam znala, a danas znam i potpuno se slazem s rijecima Lorda Karingtona.
    Natasa

    ReplyDelete
  2. Ovo je tema o kojoj bih mogao pisati veoma dugo . Moj je odnos prema Titu imao svoju evoluciju od pionira koji je naucen da ga obozava, preko omladinca koji ga je obozavao i bio spreman poginuti, ako treba, za njega, do vojnika koji ga je sa ponosom cuvao, pa sve do odraslog covjeka koji je procitao i neke druge knjige i cuo i neke druge istine o njemu, koji ga je bolje upoznao, i jedno vrijeme bio veoma razocaran a posebno nakon tihe eliminacije moga istinskog idola Koce Popovica. Jos tada sam se ustvari otrijeznio i poceo vgledati u Tita kao covjeka a ne vise idola, covjeka od krvi i mesa, i dobrog ali i loseg. Tada se o Titu tako nije smjelo misliti. Ja mu se nikada, pa ni nakon njegove smrti nisam zakleo, niti zapjevao: „Druze Tito, mi ti se....“ Sve one ceremonije priredjene nakon njegove smrti bile su mi vec tada samo predstave za dokazivanje i predstavljanje onih koji su ostali iza njega, a koji su i prije njegove smrti poceli borbu za 'prijestolje'. Medjutim, kad su se krajem osamdesetih i u devedesetim, ti isti koji su mu se zaklinjali, a njegove kriticare proklinjali i proganjali, isti oni koji su kao u svetinju odlazili u „ Kucu cvijeca“, dakle kada su ti poceli da pricaju o Titu ono sto sam ja vec davno prije toga cuo, shvatio i naucio, moj se odnos prema njemu ponovo promijenio. Tada sam ja bio u poziciji da im pokusam objasniti razliku izmedju idola u koga su slijepo vjerovali i covjeka od krvi i mesa. Nije islo, jer je njima pljuvanje po Titu i svemu onome sto je napravio bila samo ulaznica u novi svijet, svijet nacionalizma i fasizma , koji ce im sacuvati pozicije i privilegije ili donijeti nove, o kojima ranije nikada nisu mogli sanjati.
    Dakle, za mene je Tito bio covjek koji je razumio Balkan i svijet bolje od mnogih. Vladao je bolje od mnogih. Odupro se i Istoku i Zapadu, a surovao i s jednim i drugima. Donio svojoj maloj balkanskoj zemlji postovanje u skoro cijelom svijetu. Balansirao izmedju diktature i demokratije, izmedju komunizma i kapitalizma... Cinio i dobro i zlo.
    Dozvolio da ga naprave idolom, i prijalo mu to... I na kraju, sa sva tri misljenja, i Radetovim i Avdinim i misljenjem lorda Karingtona se potpuno slazem. Jer, bravar jeste bio bolji.

    ReplyDelete
  3. Rezultati govore: još uvijek nije stasala konkurencija koja bi mu mogla oduzeti primat.

    ReplyDelete