PLOVAK

Neki su primijetili da je jedna Rankova Prica bila objavljena, pa nakon nekoliko sati zamijenjena  ovom mojom pricom. Radi se o tome da me Ranko zamolio da skinem to pricu iz razloga koje smatram potpuno opravdanim. Ako prilike dozvole, objavicemo je kasnije.
*****************************
PLOVAK
Ponekad razmisljam koji su ljudi stvarali pravila i alate koji mi danas koristimo. Ko su bili ljudi koji su na primjer odredili gramaticka pravila za svaki jezik na svijetu. Ko su bili ljudi koji su odredili rod imenicama; koja ce imenica biti zenskog roda, koja muskog a koja ce ostati nedredjena, neopredijeljena, bipolarna, srednjeg roda. Vjerovatno to nikada necu saznati ali znam sigurno da su ti genijalci ljudskog roda cinili greske koje smo mi prihvatili i drzimo se za njih kao pijan plota.
Na primjer, oni su davno, ko zna kada, odrediti da plovak bude imenica muskog roda. Ja sam potpuno siguran da je to greska. I to velika greska. Jer plovak je imenica zenskog roda iz bezbroj razloga.
Prvo u nju, plovak, su upereni uglavnom muski pogledi ribara. A ona im sva vrckava uzvraca svojom igrom, plesom koketirajuci i prepustajuci se, kao da hoce da izazove ljubomoru ribara koji je gledaju i pogledom prate cijeli dan. Muskarci ne znaju tako koketirati. Plovak je kao mlada dama na banjaluckom korzu. U jednom krugu se prepusta brzacima sa desne strane da je miluju pogledima, ona se izazovno njise, izviruje, upucuje koketne poglede, pa onda spusti kapke, zatrepce. U drugom krugu prepusta se lijevoj strani posmatraca na korzu. Pogledom i pokretom trazi svoju simpatiju. Oni joj uzvracaju, zagledaju je drsko i izazovno, podignu je pa je spuste. Ona poskakuje ali ostaje vezana za svog ribara koji je budnim pogledom prati. Jer ako ona potone to je znak da je njegovu i samo njegovu damu u dubinu vodene noci povukao neki tamo som sa banjaluckog korza koji je ni po cemu ne zasluzuje. Ribar se tada uznemiri. Naglo povuce stap, ubrzano mota silk, trazi svoju damu. Ne da je tom somu sa banjaluckog korza, jer ona je samo njegova. I eno je. Naglo iskace iz brzaka, vraca se na povrsinu vode, udise vazduh pa ponovo potone. Ribar je privlaci – brzaci vuku na drugu stranu. Jos jedan trzaj i som je odustao. Iako je izgubio ulov, ribar je sretan jer mu se jos jednom njegova vjerna ali vragolasta dama vratila. Ona mu prilazi smjerna, zahvalna i koketna, svjesna da je tamo neki som mogao odvuci u njegove izazovne ali nepoznate dubine.
Nadam se da sada i vi koji ste do kraja procitali ovu moju pricu, nastalu  ovog vikenda  na brzacima Credit Rivera, vjerujete da su oni genijalci ljudskog roda nekad davno napravili gramaticku gresku.