Monday, August 22, 2011

IN MEMORIAM: Fuad Balić (1934 - 2011.)




Iako ga već par godina nismo sretali u banjalučkim alejama, Fuad Balić je stvarno živio u njima. Sa ljubavlju je pričao o liječenju starih stabala kestena, o svijećama koje su Banjalučani palili na panjevima ’pogubljenih’ ostarjelih stabala. Bio je entuzijasta, sa zanosom je pričao je potrebi obnove trgovačkog dijela Grada između dvije centralne džamije. Iz zdravstvenih razloga se povukao u sobu svog stana u Boriku, ali kada je u pitanju Banjaluka ostao je jedan od njenih najvitalnijih žitelja. Još od rane mladosti je prepoznao vrijednosti Grada koji na putu sa Zapada nudi aromu Istoka, a u kome se još odavno hrabro prihvatao zapadni način života. Shvatao je Fuad da Gradu sa svojom okolinom i bogatom multietničnom tradicijom za širu afirmaciju trebaju originalne ideje... I on ih je neštedimice plasirao još kao student iz KAB-a, kao direktor iz Doma kulture, kao osnivač Kočićevog zbora, kao pokretač i predsjednik Društva prijatelja banjalučkih starina, kao kreator mnogih kulturnih akcija, kao direktor Narodne i Univerzitetske biblioteke, kao sekretar BL univerziteta, kao presjednik društva Bošnjaka Preporod...

Fuad Balić je posjedovao sposobnost angažovanja kreativnih saradnika i animiranja istinskih umjetnika pri realizaciji mnogih projekata kao što su Mersad i Dika Berber, Vlado Milošević, Lojzo Ćurić, Bekir Misirlić, Vlado Zeljković, Josip Granić, Ahmed Bešić, Anto Knežević, Joco Bojović, Irfan Horozović, Tomislav Kulier, Braco Skopljak, Vaso Popović...

Na zemljotresno razaranje odgovorio je snažnim organizatorskim zamahom na obnovi kulturnoistorijskih spomenika, rekonstrukciji zgrade Doma kulture kao i programske reorganizacije te kultne institucije Grada.

Fuad se bavio i pisanjem (knjige: ’Blaupunkt’, ’Kad je Igor bio mali’, scenario ’Kradljivci konja’), a kao pasionirani fotograf napravio je hiljade snimaka kulturnih spomenika od kojih mnogi vremenom nestadoše...

U subotu je trajno napustio svoj Grad i svoje prijatelje...

(mm)

1 comment:

  1. Otišli jutros rano Miljenko i ja na cjelodnevni izlet. Nije nas mogla zateći tužnija vijest kad smo se u kasnim večernjim satima vratili kući.
    Jedva da ima mjesec dana da se s iskrenim divljenjem, poštovanjem i ljubavlju pisalo o Fuadu. Teško mi je i sada povjerovati da sam i ja pisala o njemu, ali osjetila sam tu potrebu i napisala sam. Ni u snu nisam pomislila, da ću tako brzo ponovo pisati o Fuadu, ponajmanje na vijest o njegovoj preranoj smrti. Ne umijem izraziti koliko nas je duboko pogodila ta vijest, ovaj put smrt nas je trajno rastavila, a vjerovali smo da ćemo se možda uskoro vidjeti i prisjetiti se svega što nas je vezivalo.
    Na žalost smrt je uvijek jača, bitku s njom svi gubimo i bar u tome je pravda zadovoljena.
    Ali nismo svi isti, ni tragovi koje ostavljamo u životu i nakon njega nisu nam isti.

    Fuad Balić ostavio je duboke tragove u Banjaluci i u svima nama koji smo ga poznavali i nikad neće biti zaboravljen kao ni njegovi tragovi izbrisani.

    Izražavamo iskrenu sućut Vesni, Igoru, Amili i svoj rodbini,
    Nataša i Miljenko Bokan

    ReplyDelete