Oba posta sam kopirao sa razlicitih izvora, ni jedan ne odrazava moje misljenje, ali i u jednom i drugom ima i istine u koju vjerujem. Oba su , prije svega razlicita po tome sto nisu na liniji vecinskog unisonog-nacionalnog misljenja.
Na meni je da ih procitam i da vam ih ponudim.
Na vama je da ih procitate ili ne, da ih odbacite ili prihvatite, djelimicno odbacite ili djelimicno prihvatite; ili da ih ignorisete kao manjinska i nevazna.
Ali nemojte, molim vas, da me, kako to neki cine, zbog objavljivanja proglasite ni nacionalistom niti izdajicom. Jer ni jedno od toga nisam, ma koliko neko to tako mislio.
Jednostavno, neopterecen nacionalnim predznacima, posmatram, citam i imam svoje misljenje kao sto ga ima i Vedrana i oni koji su ga juce izrazili.
Do nas je, svakog ponaosob...
******************
Mene ovo oko ćirilice vraća u stara vremena kad smo mi Hrvati urlali, ovo je Hrvatska, kad nam je Tuđman bio heroj a ne zločinac, kad smo Srbe vješali na vrbe, kad smo bili opsjednuti stvaranjem “Mojeeeee Domovineeeeee.” Što nam se pred dvadesetak godina dogodilo?
Napali su nas četnici uz pomoć zločinačke JNA. “Krajina” je godinama bila pod opsadom. Amerika je naredila Miloševiću da dozvoli Tuđmanu čišćenje “Krajine” od nekoliko stotina tisuća Srba. I bi tako. Oni koji nisu imali uključen radio pa nisu čuli kojim putem treba krenuti Tamo Daleko ostali su bez života, a ostali bez kuća, pasa, mačaka, kokošiju, televizora, madraca, jastuka, pršuta…To bi bilo to glede “Krajine”.
Hrvati su pobijedili, izborili se za više cvijeća, manje smeća. A sad, Vukovar. Četnici i JNA napali su grad koji je kasnije postao grad heroj i razorili ga do temelja uz veliku Tuđmanovu pomoć. Uz ogromnu Tuđmanovu pomoć. Da nije bilo Tuđmana Vukovar nikad ne bi bio grad heroj, danas bi bio grad. To bi bilo to, glede Vukovara.
Kad smo se oslobodili od smeća, ispričavam se, četnika, postali smo samostalna, demokratska, moderna, mlada, što bi rekao pokojni Tuđman, europska Hrvatska. I ne samo europska nego i američka. Ušli smo u NATO. Ma, bravo!
Sve su naše banke postale tuđe, bravo! Svi naši bitni političari su sinovi očeva koji su u Titovo vrijeme sjedili u jugoslavenskom Saboru. Da li se ono zvalo Sabor? Veliki Todorić je sin onoga Todorića, veliki borac za pravednost Josipović je sin onoga Josipovića, ni Milanović nije sam svoj majstor. Mi smo ih izabrali da nastave gdje su im tate stale. Ma, bravo!
Kad malo pogledaš, jesmo li daleko odmakli od svima nam mrske Juge? Naravno. Riješili smo se Srba. Danas ih u Hrvatskoj ima koliko i otrovnih tvari u našem mlijeku. U tragovima. Zato, budimo civilizirani, dajmo im ćirilicu, neka se njih deset osjeća ko doma.
Pa ipak su pravi Hrvati, ono, baš borci za hrvatska prava, popizdili. U ime pokojnika koji su za ovo život dali. U ime invalida koji su za ovo noge dali. Za ovo? Da! Za ovo! Zašto bi se Srbendare, četnici i četničke bebe osjećale kao doma kad se ni mi Hrvati baš ne osjećamo kao doma?
A kako ćemo se osjećati kao doma kad znamo da su više Hrvata zatukli krediti u švicarcima nego četnici. Sto tisuća Hrvata, dodaj djecu, dodaj unuke, dodaj praunuke, usporedi sa poginulima, nestalima, ranjenima i osakaćenima, računica je jednostavna, odnos je najmanje pet prema jedan.
Pa ipak naša nam vlast ne daje ordenje zato što vraćamo kredit, nemamo pravo na uvoz auta bez carine zato što gledamo zločine koji se dešavaju oko nas. Privatizacije, otkazi, ukidanje prava na život dostojan psa.
Negdje sam pročitala da je “šef Stožera za obranu hrvatskog Vukovara”, neki Tomislav Josić, izjavio kako u Zagrebu na prosvjedu “Ne ćirilici u Vukovaru-za hrvatski Vukovar”, održat će se sedmog travnja na Trgu bana Jelačića, očekuje 100.000 ljudi.
Naravno da je vijest skočila na naslovnice. Sto tisuća ljudi? Jebote! Neki Đorđe Macut izjavljuje kako oni ne traže ništa “što im zakonski ne pripada i od toga ne namjeravamo odustati.” Ma, bravo! Kako je jednostavan život u ovoj zemlji.
S jedne strane Hrvati koji će još stoljećima živjeti od ćirilice s druge strane šest Srba koji misle žvakati istu slamu. Pa da nismo braća?
Bankari trljaju ruke. Političari se zadovoljno smješkaju. Poslodavci nam od godišnjeg odmora oduzimaju subote i nedjelje. U bolnicama nema hrane, toaletnog papira, rublja, instrumenata, liječnika. Odlazak na fakutet postaje mislena imenica. Penzionerima su kontejneri jedine samoposluge.
Crkva jebe dječicu, vozi limuzine, stanuje u dvorcima i mjesecima urla protiv drkanja. Mladi misle da je Kanada obećana zemlja. Dečki redovitu plaću mogu zaraditi samo ako krenu u Afganistan za nekoliko tisuća kuna mjesečno ubijati “teroriste”.
Diplomirane ekonomistice, psihologinje, doktorice nauka mogu kupiti cipele ako legnu pod nekog mafijaša koji se na ovim prostorima zove biznismen. Mladim majkama sline krenu kad u prodavaonici ugledaju paket pelena…A sedmoga travnja će se na Trgu bana Jelačića okupiti 100 tisuća ljudi jer im je najveća muka ćirilica.
Ma, bravo!
No comments:
Post a Comment