Citam nedavno u Osobodjenju da je Krug 99 ( udruga intelektualaca, ma sta to znacilo) nakon "opsezne i plodne rasprave" o Gavrilu Pricnipu, o atentatu na austro-ugarskog prestolonaslednika Ferdinada, o razlicitim interpretacijama sarajevskog atentata predlozio da se u Sarajevu izgradi Spomenik i Ferdinandu i Principu.
Pocesto i precesto citam razne gluposti, posebno u poslednje vrijeme ( moracu to bar smanjiti, jer i glupost moze biti prelazna), ali ova je odlican kandidat za jednu od najvecih.
U cilju mira u kuci potrebno je zavuci glavu u pijesak i proglasiti osvajaca tudje zemlje zrtvom onoga koji se bori (i pri tom ga i ubija) za njeno oslobodjenje.
Koliko god izgledalo apsurdno, zrtva je u ovom slucaju ili preciznije, do ovog slucaja bio Gavrilo. Nakon sto je izvrsio svoje revolucionarnu namjeru i ubio Ferdinanda i suprugu mu, Gavrilo daje Ferdinandu sansu da se izvuce i da iznenada on postaje zrtva.
Dramatican ljudski i istorijski obrt, dovoljan za neke da zakljuce da su njih dvojica istorijski gledano isti. Egal! Nerijeseno! Mir, mir - niko nije kriv!
Ovdje moram malo zastati i objasniti da ne prihvatam ubistvo kao sredstvo politicke borbe. Jednostavno ne prihvatam ubistvo - tacka. Niko nema pravo ubiti osim u direktnoj samoodbrani! Ne prihvatam da cilj opravdava sredstvo. Po mome shvatanju, cilj ( oslobodjenje balkanskih zemalja od austro-ugarske tiranije) ne moze biti opravdanje za hladno ubistvo predstavnika te tiranije. Vjerovatno sam nekada davno, kad sam bio mladji, prihvatao da su revolucija i nasilje opravdane, ali sada, u svom matorom dobu, ne mislim tako. Moram dodati da je i moje shvatanje o "austro-ugarskoj tiraniji" nesto drugacije od shvatanja koje je u doba Gavrila imala Mlada Bosna i vjerovatno vecina "porobljenog naroda". Sa ove vremenske distance svedoci smo da je ta "tiranija" za nekoliko deceija izgradila u Bosni vise nego mnoge narodne vlasti i prije i poslije nje. Davala je vise slobode i demokratije nego mnogi narodni rezimi koji su vladali tim prostorima i prije i poslije nje, a posebno demokratije ustanovljene nakon oslobodjenja od svega i svacega devedesetih proslog vijeka. Zivot je pun apsurda i ov je samo jedanod njih.
Da nastavim. Gavrilo jeste bio terorista, jer se odlucio da ce za cilj, oslobodjenje od strane tiranije i ubiti ako treba, ali se, u isto vrijeme, mora uzeti u obzir da je pojam terorizma pretrpio mnoge izmjene u poslednjih stotinu godina i da se Gavrilov ( Mlade Bosne) terorizam ne moze definisati po danasnjim kriterijima. Jer Mlada Bosna i Gavrilo nisu otisli u Bec i pobili stotinjak Austrijanaca, niti u Pestu da pobiju isto toliko Ugara.
Danas proglasavati Ferdinanda zrtvom je najprostije dodvoravanje strancima, kojima je cilj da se istina i istorija malo promijene, kako bi se osvajanje tudjih teritorija nazvalo drugim imenom i kako bi se, i pored nekadasnjih osvajanja i porobljavanja mogli predstaviti kao vjecni miroljubci i mirotvorci. Usput, time se malo potkace i nase "najdraze komsije" i predstave kao remetnici, ubice, teroristi jer to im je nekako u genima.
Ako udarac postigne cilj, to je uspijeh. Ako pogodi vise ciljeva, to je trijumf.
Graditi spomenik i jednom i drugome, i Gavrilu i Ferdinandu, u isto vrijeme i na istom mjestu je isto sto je i pokusaj izjednacavanja zrtve i agresora, fasiste i anti-fasiste, cetnika i partizana, ustase i partizana.
Ukratko to je atentat na istinu.
No comments:
Post a Comment