…Opsesija pametovanjem, cinizam gdje mu nije mjesto, ironija
gdje joj nije mjesto, uglavnom dolaze od onih koji prstom ne mrdaju, nego dobro
ušančeni za tastaturama seru ljudima na terenu kako bi se sve to trebalo
odvijati. Kao da postoji neka strategija kojom se možeš nositi protiv haosa.
Čak je izmišljena i riječ 'helpie’, a to je ‘selfie’ kada spašavaš ljude i
dostavljaš im hranu i vodu. Sada ljudima sve smeta i svi su histerični.
Navodno, loša je samopromocija, i kada pomažeš treba da za to niko ne zna. Imam
suprotno mišljenje: bitno je pomagati, a da li ćeš poslije staviti hiljadu
fotografija na Facebook ili ćeš biti anđeoski samozatajan, to je lična stvar.
Samopromovišite se ljudi, pravite helpieje, fotografišite se u momentima kada
dijelite pomoć, radite sve što vam padne na pamet, samo pomažite drugima. Šta
bih dao da sam u ratu imao pametni telefon, Robert Capa bi bio malo dijete za
mene, tad bi se ‘selfie’ zvao ‘deaihfie’. To je poenta, ne zanima me iz kakvih
pobuda neko pomaže dok god pomaže, jer ni država ni bog ne pomažu. Samo ljudske
ruke na terenu mogu pomoći. Znam to jer sam često na terenu. I znam koliko mi
se prizori Smaka svijeta iz Topčić Polja ili sela Bistrice urežu u memoriju, i
kako je živjeti sa tim fotografijama u glavi kada se vratiš u netaknuto
Sarajevo.
Nesreća još traje i trajat će dugo. Treba pomagati ljudima u
nesreći jer tako pomažeš i sebi i zemlji u kojoj živiš. Državi ne treba
pomagati, osim grobnom lopatom. Život je sada i ovdje, pomoć je potrebna sada i
ovdje. Što kaže Rundek: “Izađi i bori se..."
Faruk Šehić (književnik iz Sarajeva)
No comments:
Post a Comment