Nas nekolicina gledamo
u subotu utakmicu BiH – Nigerija. Svjetsko je prvenstvo pa svaka utakmica je od
velikog znacaja.
Cak su nam se i zene pridruzile.
Svi , naravno, navijamo za BiH. Neko vise, neko manje. Neko se bolje a neko slabije razumije u
fudbal.
Osjeti se to po komentarima.
Zene vecinom reaguju impulsivno na greske nasih. Odmah bi one
mijenjale. Odmah taj koji pogrijesi “pojma nema”…
Cuj, pojma nema! Naviknut na impulsivne reakcije “slabijeg
pola”, “jaci pol” ne reaguje.
Ali svi, k’o jedan navijamo za nase. Svi osim Petra.
Petar vec na pocetku na pitanje za koga navija, jasno odgovara,
za Nigeriju.
Skace na svaku sansu bliske mu zemlje Nigerije. Na promasaj se strovali na pod.
Mi u nevjerici! Hajde sto ne navija za Bi H, ali kako ce
toliko navijati za protivnike?!
Zasto to bar ne sakrije pred nama?
Petar je naime osam godina star djecac. Vjerovatno je naucen
da treba navijati protiv BiH .
Zasto, to vjerovatni
ne bi znao odgovoriti, kao sto nije znao
reci ni gdje je smjestena ta njegova Nigerija.
Jadno dijete naucilo kod kuce za koga ne treba navijati.
Dosao drugu svome u goste i ne zna kako
se ponasati u novoj sredini!
Vec u prvom poluvremenu Petru smo dali zuti karton za
ponasanje.
Kasnije je djeci utakmica dosadila pa su izisli igrati
fudbal iza kuce.
Nakon utakmice rekao sam Petru da je BiH pobijedila 3:1.
Pitao je:”Starno?”
Kad sam potvrdio, uhvatio se za glavu i pao na zemlju od
tuge.
To je, kao i sve do tada uradio da bi provocirao protivnickog navijaca. I to je dio
sporta i nase svakodnevnice koja se takva zivi i ovdje u Kanadi.
Jedino sto je zalosno je da su i tako mala djeca naucena da
im je bliza Nigerija od BiH.
No comments:
Post a Comment