Omer Karabeg: Da li treba federalizovati BiH, razgovaraju Zoran Tomić, profesor političke komunikacije
Sveučilišta u Mostaru, i Esad Bajtal, filozof iz Sarajeva.
Zoran Tomić: Hrvati nisu zadovoljni ovakvim teritorijalnim ustrojem BiH. Smatraju ga izrazito nefunkcionalnim s pozicije jednakopravnosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda.
Esad Bajtal: Ideja federalizma ima svoje mjesto u javnom prostoru, ali znamo čemu federalizacije vode. Imamo iskustvo bivše Jugoslavije.
Tomić: Ne radi se tu ni o kakvoj podjeli, ni o kakvoj disoluciji. Takvo nešto je apsolutno neprihvatljivo Hrvatima u BiH. Gotovo da bih sa stopostotnom sigurnošću mogao reći da političko vođstvo Hrvata ne razmišlja na taj način.
Bajtal: Ja sam Bosanac koga na popisu pogrdno zovu ostali. Nama je sve uskraćeno. Mi ne tražimo ni unitarnu, ni podijeljenu BiH, ali kao čovjek bojim se svih gibanja koja bi u moju svakodnevnicu mogla unijeti neki novi metež. Ovdje su se srela dva straha. Sa hrvatske strane postoji stah od ovakve BiH, a s druge strane postoji strah od disolucije. Oba ta straha traže dogovor da se nađe modus koji bi svi mogli da prihvate.
Tomić: Hrvati u BiH će se tijekom ovog izbornog mandata snažno založiti za izmjenu izbornog zakona kako bi oni sami mogli da biraju svoje legitimne predstavnike, prije svega člana Predsjedništva. Hrvatski narodni sabor i stranke, koje sudjeluju u njemu, će inzistirati na izmjenama izbornog zakona. Čini mi se da HDZ želi izmijeniti izborni zakon prije lokalnih izbora, koji će se održati naredne godine, i u tom smislu posebno apelira da se donesu jedinstvena pravila, koja će vrijediti i za Mostar kao što vrijede i za sve druge gradove u BiH.
Bajtal: Ja stalno ponavljam da se bojim kao čovjek i kao građanin ove zemlje, jer ne znam kuda to ide. Niko ne zna kuda to ide, ali je očito da se radi o tome da se federalizacija što prije uvede u igru, pa da se političari poslije "dogovaraju". Inače, izmjena izbornog zakona, neovisno o hrvatskom pitanju, nužna je u ovoj zemlji. Nužna je zbog hiljadu stvari, pored ostalog i zbog onih koje se pogrdno zovu ostali. Zamislite Hrvatsku bez Hrvata, Francusku bez Francuza, Poljsku bez Poljaka ili Srbiju bez Srba. Toga nema, ali ima Bosna bez Bosanaca.
Imamo spregu Čovića i Dodika. Ta sprega je vrlo snažna, vrlo indikativna i ona baca dugačku sjenku na političke razgovore i na politička gibanja u BiH. Jedan od njih se nimalo ne libi da kaže da neće ovu zemlju, a drugi, koji tvrdi da je hoće, s njim ima bolje odnose nego sa svima ostalima.
Tomić: Sasvim sigurno mislim, ne da mislim nego vjerujem, da je Dragan Čović bosanskohercegovački patriota koji se zalaže za dobrobit BiH. Treba se vratiti četiri godine unazad, na genezu slučaja Čović - Dodik, nazovimo ga tako pod navodnicima. Riječ je o trenutku velikog političkog nepovjerenja Dragana Čovića prema Sarajevu, nepovjerenja prema ključnim liderima Stranke demokratske akcije i Socijaldemokratske partije, kada se kreirala vlast na razini BiH. Dragan Čović je sasvim sigurno odigrao jednu političku utakmicu sa Dodikom i u tom smislu se stvorio jedan pakt i, rekao bih, jedno gledište na političko funkcioniranje BiH. Naravno da se iz toga može izvesti zaključak da Dragan Čović podržava retoriku, odnosno politiku Milorada Dodika, kada je u pitanju BiH. Ja, međutim, mislim da je to bila taktička razina političke utakmice u kojoj je Milorad Dodik, pretpostavljam, na neki način bio jedan od osigurača političke ravnoteže unutar BiH, kad je u pitanju Hrvatska demokratska zajednica. Ja tako vidim te odnose, jer je sasvim sigurno da su se Dragan Čović, HDZ i Hrvati uopće izjasnili za BiH kao cjelovitu zemlju. Ne vidim taj odnos u smislu da bi Čović sudjelovao u disoluciji BiH.
Bajtal: Ako se zaista želi voditi poštena politika, ako se zaista misli o javnim interesima, onda su taktika i vjera suvišne. Politika mora biti koncept mogućeg. Hajdemo tražiti to moguće bez taktiziranja, bez vjerovanja. Crkve i džamije su za vjerovanje, a utakmice za taktike. Ne treba niko nikog da pobjedi, ja hoću demokratsku zemlju u kojoj će jednako dobro biti i meni i gospodinu Tomiću, i njegovoj i mojoj djeci, i svakoj drugoj djeci. Ja ovim liderima ne vjerujem - ni jednima, ni drugima, ni trećima.
No comments:
Post a Comment