The Bollocks!

Posto je firmu u kojoj radim, evo vec dvanaest godina, kupila velika svjetska korporacija sa 20-30 hiljada ljudi u cijelom svijetu, moj sef ne sjedi vise u kancelariji do mene, vec malo dalje - u Engleskoj.

Povremeno dolazi na nedjelju dana i uglavnom komuniciramo imejlovima i telefonom. U pocetku, moj Englez je bio prilicno poslovno hladan, rekao bih striktan, nekako ustogljen. Trazio je, izmedju ostalog,  da nosimo kravate, sto sam ja na nekim ranijim poslovima  radio, ali cega sam se potpuno odvikao i navikao da je bez kravata zivot ipak lezerniji. Pored toga, trend u poslovnom svijetu je da se polako napusta obaveza nosenja odijela i kravata. Uvodi se "lezerni petak", "lezerni ostali dani u nedjelji"... Ni politicari vise nedjeljom ne nose odijela i kravate. 

Elem, oko tih kravata sam se rvao s njim  oko godinu dana. U pocetku ih redovno nosio, naravno samo kad je on u firmi. Postalo mi je to smijesno, kao da ih nosim njemu u cast. Kasnije, poneki dan nisam, pa onda sve cesce nisam, racunajuci da zaba  nece iskociti iz lonca ako se voda postepeno grije do kljucanja.

On je naravno pokusavao da iskoci iz lonca opominjuci me ponekada, a kasnije se navikao na vrelu vodu i pustio me na miru bez te kravate.  
Tako sam, pored kravata polagano otkravio naseg Engleza kome se svidio moj humor i sale i u "vrucim" situacijama. Kazu da nase sale i posalice Englezi ne razumiju. U to sam se i sam uvjerio sa Kanadjanima engleskog porijekla, ali evo ovaj moj sef trza. Od prvog dana vidim da razumije. U pocetku se samo smiuljio, kasnije bogami i on dodavao, tako da se sada svaki nas susret pretvara u zajebanciju, slicnu onoj kakvu smo naucili na banjaluckom korzu. I ovaj moj Englez  kao da je prosao tu skolu . 

Izvan sluzbenih sastanaka, kad ostanemo nasamo, nas svakodnevni poslovni razgovor pun je nedozvoljenih psovki koje nam olaksavaju sporazumijevanje. On me cak uci kako se neke od tih "skracenica" koriste na engleskom u Engleskoj. Na primjer, od njega sam naucio da se americki "bullshit" (nesto sto ne vrijedi, prica bez osnova...)  u Engleskoj kaze "the bollocks". I kad neko, a takvih je podosta u svakoj sredini, opali suplju pricu , moj sef mi posalje poruku "the bollocks". 

Doputovao taj moj sef juce iz Engleske, dosao u moju kancelariju da se pozdravi, i, kako i treba, pristojno pita, kako sam, kako se osjecam, jer sam poslednjih dana nesto kasljucao.

“ A kako se moze osjecati stari prdez !?, odgovaram, naravno misleci na sebe.

No posto je on mojih godina, mozda godinu-dvije mladji, i kako shvata moju salu i njen moguci nastavak, opominje me da bih, bar iz pristojnosti, i ja njega trebao pitati za zdravlje. 

Ja k’o iz topa odgovaram, znajuci da on to i ocekuje, da ne pitam jer mi je njegov odgovor vec poznat - isti kao i moj.

On se nasmijao tako glasno da su svi koji su bili u blizini moje kancelarije u cudu zastali i upitno me pogledali.  

Tako nekako sada, pred penzionisanje, izgleda moja poslovna komunikacija sa sefom, "ustogljenim" Englezom.

The bollocks!