Friday, April 01, 2016

Sule: No.5 - Jim Morrison

JAMES DOUGLAS MORRISON
08.12.1943-03.07.1971.


Džim Morison, pravim imenim Džejms Daglas Morison rođen je 8.decembra 1943. godine u Melburnu, Florida.
Završio je višu Džordž Vašington školi u Virdžiniji. 1964. godine na UCLA univerzitetu upoznao je klaviristu Reja Manzareka, kome je 1965. pročitao tekst svoje pjesme “Moonlight Drive“.
Impresioniran, Rej mu je jednostavno predložio: „Hajde da napravimo rokenrol bend„, na šta je Morison odgovorio: „ Da, hajde da napravimo rokenrol bend i zaradimo milione dolara“. Najprije im se pridružio bubnjar Džon Densmor, a za njim i gitarista Robi Kriger.
I tako se otvoriše „Nebeska vrata“.
Džim Morison je oduvjek htjeo da ga ostali shvataju kao čovjeka i pjesnika, a oni su ga shvatali  kao zvijezdu, seks-simbol, vođu jedne generacije, duhovnika, vrhunskog glumca, buntovnika s razlogom ...
Bio je briljantan u svojoj inteligenciji, hrabar u svojoj iskrenosti i neukrotiv u svojoj prirodnosti.
Kad je čuo za smrt svoje prijateljice Dženis Džoplin, nasuo je piće ljudima oko sebe i rekao : „Prvo Hendriks, pa Dženis. Pijete sa slijedećim sa spiska“.
I trećeg jula 1971. godine njegova žena Pamela našla ga je mrtvog u kadi.
„Imao je osmijeh na licu, pa sam u prvom momentu pomislila da se šali“. Policija nije napravila uviđaj, autopsije takođe nije bilo. U umrlici stoji da je umro od srčanog udara. 
Skromno je sahranjen na pariskom groblju Per Lašez. Na nadgrobnoj ploči je urezano – „Džejms Daglas Morison – pjesnik“.

Duh indijanskog vrača

Omiljena Džimova priča koju je voljeo da priča naokolo bila je o duhu starog indijanskog šamana (vrača).
Navodno, kao sasvim mali, vozeći se s roditeljima prašnjavim američkim drumom, naišao je na krvav prizor. Kamion pun Indijanaca doživio je nesreću i krvava tijela ležala su svud naokolo. Tada je duh umirućeg šamana uskočio u Morisonovo tijelo. Niko iz familije nikad nije potvrdio Džimijevu priču, ali se on čvrsto držao toga i sugestivno  navodio detalje da su mnogi, uključujući i novinare, povjerovali u ovu bizarnu priču. Džim se toliko uživio u ulogu da je nosio indijanski končo pojas i ogrlice, a na sceni izvodio korake indijanskog ritualnog plesa.
Rej Manzarek se sa osmijehom prisjeća:
"Naravno da je priča bila sranje, ali je istovremeno bila i fenomenalna! Kad ti neko ispriča tako otkačeno sjajnu priču, nikad mu nećeš reći: "Ala lažeš!" Pa naravno da laže - on je umjetnik! To je posao umjetnika – da izmišlja priče, a Džim je bio umjetnik."
Morison je često isticao svoj sindrom podvojene ličnosti. Pored vrača, javljali su se povremeno i drugi karakteri.
Manzarek tu praska u smijeh:
"Ma daj molim te. U stvari ipak su u njemu postojale dvije osobe. Najveći seronja na svijetu i najdivniji momak koga sam ikad upoznao."
Manzarek, čini se, griješi. Morison je ipak bio opsjednut svojim ličnim demonima, strahovima i čežnjama koji su ga gurali ka samouništavanju alkoholom i drogom. Za manje od tri godine ti, nazovimo ih demoni, uspjeli su da od najzgodnijeg rokenrol momka svih vremena i pjesnika univerzalnih rima naprave debelu i bradatu olupinu.
Pjesnik u njemu je izgubio bitku sa rokenrol zvijezdom koja je glumila život po kliširanom rok scenariju.



Za naredni mjesec preporučujem Džona Lenona i album „Rock 'N' Roll“.


S poštovanjem, Little Sule.

No comments:

Post a comment