Dvojica aktivista mostarskih nevladinih organizacija - Marin Bago i Husein Oručević razgovarali su sa novinarom Omerom Karabegom na temu: zašto je Mostar dvije decenije nakon završetka rata u BiH još uvijek nacionalno podijeljen grad.
HUSEIN ORUČEVIĆ: Danas nema fizičkih prepreka da se pređe iz jednog dijela grada u drugi, ali linija razdvajanja postoji negdje duboko u glavama ljudi. Međutim, sve češće susrećem mlade ljude kojima ta linija ne predstavlja ništa.
MARIN BAGO: U Mostaru postoje dvije vrste ljudi - oni koji idu na obje strane i oni koji se zadržavaju samo na jednoj strani. Prelazak iz jednog dijela grada u drugi, komunikacija, druženje, poslovanje sa onom drugom stranom - to je isključivo stvar osobnog izbora.
ORUČEVIĆ: U posljednje vrijeme uočavamo da kulturne ustanove, kao na primjer Narodno pozorište i Hrvatsko narodno kazalište, rade zajedničke projekte u kojima igraju glumci i jedne i druge pozorišne kuće. Evropska unija podržava takvu saradnju. Međutim, mene plaši sve veća razlika u arhitekturi između jednog i drugog dijela grada. Ulica Maršala Tita, koja je danas glavna ulica u istočnom Mostaru, u ratu je bila potpuno srušena. Obnovljeno je vrlo malo objekata, uglavnom onih koji su nastali u Otomanskom carstvu. Revitalizira se osmanska arhitektura. To su zaista lijepi i istorijski značajni objekti, ali bojim se da taj dio grada počinje funkcionirati kao muzej, da se on na izvjestan način umrtvljuje. Što se tiče zapadnog Mostara on je svojevremeno građen kao spavaonica za Titovu industrijalizaciju koja je uzela maha 50-ih, 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Tamo su bile spavaonice za radničku klasu Sokola i Aluminijumskog kombinata, tvornica koje su sada na koljenima. Krajem prošlog i početkom ovog vijeka arhitektura Mostara pretrpjela je barbarsko rušenje a nakon rata nije izgrađeno ništa što bi uljepšalo izgled grada. Tržni centri koji su izgrađeni sigurno ne spadaju u takvu vrstu arhitekture.
BAGO: Po statutu grada, koji je pao na Ustavnom sudu, Mostar je bio podijeljen na šest izbornih jedinica. Tri izborne jedinice su bile na lijevoj, a tri na desnoj obali. Novac od poreza, rente i ostalih taksi koji se je prikupljao u tim izbornim jedinicama u njima se je i trošio. Lijeva obala, koja je više u ratu porušena i gdje su zahtjevi za intervencijama bili veći, imala je manje prihoda i zato se tamo manje gradilo. Desna je imala više prihoda, pa se tamo više i gradilo. Jedinstveno upravljanje gradom zahtijeva i i jedinstvene finansije što sada nije slučaj. Zato je potrebno sprovesti odluku Ustavnog suda koja nalaže da se izborne jedinice organizuju po principu jedan čovjek - jedan glas. Problem je što se nitko ne želi odreći upravljanja svojim dijelom financija i to je ono što u biti Mostar čini podijeljenim gradom.
ORUČEVIĆ: Krajem devedesetih godina i početkom ovog stoljeća SDA se zalagala za jedinstven Mostar. Poslije je došlo do promjene, pa je sada HDZ za jedinstven Mostar, a SDA za podijeljen grad, odnosno za povratak općinama na koje je nekada Mostar bio podijeljen. Dakle, na tri
bošnjačke i tri hrvatske općine i distrikt u središnjem dijelu grada oko Bulevara. S druge strane, HDZ nikada nije odustao od ideje da Mostar bude hrvatski stolni grad.
BAGO: Jedno je što se emotivno govori na skupovima, a drugo je što se kaže u političkim razgovorima. HDZ sada ima politiku zajedničkog grada. U ovom trenutku je ključno pitanje da li će se provesti odluka Ustavnog suda BiH da se mora glasati po principu jedan čovjek - jedan glas. To se mora riješiti u Parlamentu BiH. Ne mogu to riješiti Mostarci.
ORUČEVIĆ: Ovdje se nikada nisu poštovale institucije. Bošnjački i hrvatski političari uglavnom su se dogovarali u restoranima i kafanama, daleko od Gradskog vijeća i kabineta gradonačelnika.
BAGO: Mostarski Srbi su najveći gubitnici rata. Nisu razvijali političke strukture koje će raditi u njihovom interesu. Podsjetio bih da je odmah poslije rata - mnogo ljudi to ne zna - struktura gradske vlasti bila slijedeća: gradonačelnik je bio iz jednog naroda, dogradonačelnik je morao biti iz drugog, a predsjednik Gradskog vijeća iz trećeg. U Gradskom vijeću je bilo deset Hrvata, deset Bošnjaka, deset Srba i pet ostalih. Poslije je došlo do miješanja Visokog predstavnika Ešdauna i promjene statuta grada, ali Srbi su i tada imali priliku da učestvuju u političkom životu Mostara. Nakon toga kao da je ispod žita napravljen dogovor da Srbi u Federaciji Bosne i Hercegovini budu takozvani federalni Srbi, pa je tako bilo i u Mostaru. HDZ je predložio svoje Srbe, SDA svoje, pa su Srbi izgubili svoj legitimitet, odnosno ostali su bez svoje političke i društvene strukture.
ORUČEVIĆ: Apsolutno se slažem. Mostarski Srbi, koji su raseljeni po Beogradu, Trebinju i drugim gradovima, pamte onaj Mostar koji smo mi možda i zaboravili zato što predugo živimo u ovom poslijeratnom Mostaru. Oni i danas kažu da su Mostarci i time se ponose.
(Radio Slobodna Evropa)
No comments:
Post a Comment