TANJA Stupar Trifunović: Četiri pjesme

(iz knjige ''Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću'')

Otac majka i dječije vaspitanje

Bračni par čine otac majka djeca televizija
I sukob mišljenja
Otac mrzi pedere i nudiste
I ponosan je što ima troje djece
Majka nema ništa protiv njih
I umorna je od troje djece
Otac misli da su pederi i nudisti bolesni
Majka već u startu odustaje od mišljenja
Otac je dobar čovjek
Majka je dobra žena
Nije lako odgojiti djecu


Da se ne udaviš

Omiljene riječi
sve će biti u redu
ušuškanost
sigurnost
Čovjek kao namještaj mek udoban i dobro raspoređen
popunjeni uglovi bez puno pomjeranja
ladice u kojima stoje garantni listovi za mašinu telefon fen
Bez zavaravanja bez oscilacija u mirnoj kolotečini uzidana
u trideset kvadrata piješ šest čaša vode dnevno jer je to zdravo
ne razmišljaš puno
bez televizora jer narušava tišinu uznemirava
živiš sa slamčicom u ustima kroz koju dišeš
da se ne udaviš


Omiljeni klasici

Ana Karenjina na klackalici
Pod malim dupetom hladna daska
Prija
U vrućim odajama
Unutra
Teško je odlučiti između
Lepršavog i nepouzdanog Vronskog
i Muža
Kojem raste nos rastu uši
Ali Muž raste i na drugim mjestima
I ima udobne ruke
ručerde
Umota je u peškir poslije kupanja
Kupuje čokoladu
Ana Karenjina bi voljela da povremeno spava
između njih
Sasvim rasterećena želje za posjedovanjem
Ali građanski moral na žalost
još uvijek
nema razumijevanja za njene potrebe
I zato je Ana ponekad nesretna


Zbog neostvarene ljubavi

Ovaj je svijet strašan
zato što je običan:
Protjerani su zmajevi i prinčevi
obješene princeze
njišu se u sobama punim promaje
gdje više niko ne zalazi
Nema zečeva koji pričaju
vještica
ni čokoladnih kuća
Ništa od toga što bi moglo da nas spasi
samo sat koji zvoni ujutro
dok se ne istroše baterije
prebučna mašina za veš
i neljubazna gospođa u opštini
sa zlatnim srcem oko vrata
tužna zbog neostvarene ljubavi

****************
Knjiga ''Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću'' banjalučke poetese Tanje Stupar Trifunović nagrađena je nagradom 'Fra Grgo Martić' kao najbolja knjiga poezije 2009. godine.

Pjesnik Amir Brka u svojoj recenziji je između ostalog napisao:
''... u ovim pjesmama nije prisutno nikakvo eksprimentiranje ni u jeziku ni u formi pjesme: u već uvriježenoj skladbi očituje se bol koja samu sebe ne može podnijeti nego se može tek artikulirati u pjesmu kao prostoru ispoljivosti...
...ovu pjesmu ispisuje jedan dosljedno suvremen, moderan senzibilitet, urbanog slenga u jeziku, bez patosa i duhovnih referenci...''