Iskreno mislim da smo mi u ex-Jugoslaviji imali dobar drustveni sistem. Imao je on i svojih mana. A koji nije i koji nema? Jedna od njih je bio samoupravni sistem. Predstavljen je kao sistem bolji i od obicne socijalisticke demokratije jer daje svakom pravo da upravlja "sredstvima rada" kako se to populisticki definisalo. Tu i jeste bio moj problem sa tim sistemom.
Moze li svako da upravlja? Da li su svi kvalifikovani da upravljaju? Do kojeg nivoa "svako" treba da upravlja? Hiljade ovakvih pitanja i dilema sam imao cak i u doba kada sam u OUR-u Telekomunikacionih uredjaja u Cajevcevoj profesionali bio potpredsjednik Radnickog savjeta. Radio sam to na najbolji moguci nacin ne otkrivajuci previse moje dileme, jer znao sam, ukoliko bih ih javno izrekao bio bih proglasen za tehnokratu, sto se cesto koristilo kao oruzje upereno posebno protiv inzinjera, koje su njihove nauke i praksa ucili da sve sto rade, rade racionalno i efikasno.
Samoupravljanje je bilo bas suprotno - ni racionalno niti efikasno.
Za bilo kakvu odluku trebao se sazivati Radnicki savjet. Za one "znacajnije", cak i Zbor radnika! A u Radnickom savjetu predstavnici svih radnika, demokratski birani. Da ne bude zabune, vecina njih su bili dobri ljudi i dobri radnici na svojim poslovima. Na stranu sto su pripreme za demokratsko biranje cesto bile dirigovano iz direktorske kancelarije.
Veci problem je bio u tome sto su Radnicki savjeti odlucivali o poslovnim potezima sa kojima vecina clanova tog savjeta nije imala niti znanja niti iskustva. Tako je, na primjer u Cajavecu, tehnicar specijalista u finalnoj kontroli radio uredjaja odlucivao i o tome koliko ce inzinjera biti upuceno na postdiplomski studij ili ko ce ici na neki svjetski sajam. Mislim da se ni taj tehnicar nije osjecao prijatno u situacijama kada je odlucivanje zapelo i njegov glas trebao da odluzi. U najavecem broju slucajeva, sjednica Radnickog savjeta su pripremane sa direktorima i najcesce se izglasavalo ono sto direktor i rukovodioci predlazu.
Bio je to spor i neefikasan sistem koji je, po mom dubokom uvjerenju, smetao dobrim rukovodiocima i direktorima, a losima sluzio da iza njega sakriju svoje greske i neznanje.
Referendumi, predstavljeni kao vrhunac demokratije su ustvari veoma slicni samoupravljanju. Umjesto da u britanskom slucaju demokratski izabrana vlada odlucuje o opstanku Britanije u Evropskoj uniji, referendumom su u to odlucivanje ukljuceni svi oni koji sa Evropskom unijom, politikom, ekonomijom, migracijama i ko zna cemu jos, pojma nemaju. Pojma nemaju - ali ce njihovi glasovi, usmjereni dobrim ili losim kampanjama, odluciti. I ovdje, kao i u samoupravljanju, losi rukovodioci (politicari) svoju odgovornost, koja im je pripala kada su izabrani, prebacuju na "narod". Narod je svoje demokratsko pravo iskoristio onda kada ih je izabrao i dao im povjerenje da donose odluke u njegovo ime. Politicari sada, posto nemaju cuke da sami odluce i time preuzmu odgovornost, vracaju narodu lopticu "da odluzi".
Vecina raspisanih referenduma je nedemokratska. Vecina ih je ustvari zloupotreba demokratije.
Nas narod ima lijepe izreke koje sve ovo veoma kratko i efikasno objasnjavaju:" Nije svacije po selu pjevati" ili druga verzija " Nije svacije maslo za ramazana".
Toliko od jednog tehnokrate.
No comments:
Post a Comment