Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća u Građevinskoj sekciji Vrbaske oblasti sa sjedištem u Banjaluci, radio je u svojstvu višeg inženjera dobroćudni Stojan Borovnica, s reputacijom jednog od najboljih statičara. Kako se upravo bio oženio, njegova ga je supruga Mara budno držala na oku. Doslovce je Mara provodila uputu da "žena mora uvijek biti uz svog muža". Zbog toga je ona, ali i bračni par Borovnica, bila pod "povećalom" dokone Banjaluke kao i česta meta banjalučkog humorističkog lista “Čičak”.
U jednom od brojeva "Čička" objavljena je njena navodna izjava: "Kod nas u Građevinskoj Sekciji, niti se zna, ko pije ni ko plaća: dolazi kad ko hoće, a odlazi kad ko hoće, a ja nemam moći, da im zapovjedim." Takođe, bračni par Borovnica je u nagradnoj igri istoimenog lista NAJBOLJA KUĆANICA nadmoćno pobijedio. Rangirani su odvojeno, Mara Borovnica je dobila 92 glasa, a Stojan Borovnica, jedini muškarac među skoro dvadesetak imena, bio je drugi sa čak 80 glasova.
Ipak, slučaj bračnog para Borovnica sa Građevnim odborom Srpsko - pravoslavne crkvene opštine, najbolje govori kako gospođa Mara nije dala dahnuti svome suprugu, višem inženjeru Stojanu Borovnici.
O tome je ovako izvjestio "Čičak":
"Na prvu sjednicu građevnog odbora, doveo je inženjer Borovnica i svoju gospođu Maru. Ova gospođa ide doduše svaki dan u kancelariju sa mužem, na komisije i svugdje kud se god on makne, pa je stoga došla i na ovu sjednicu,
Članovi Građevnog odbora zamolili su predsjednika tog odbora, da opomene gospodina inžinjera, da ne dovodi gospođu na sjednice, što je predsjednik i učinio.
Kad se druga sjednica sastala, došla je gospođa opet, ali je morala svog muža čekati na hodniku preko tri sata.
Sutradan podnio je inženjer Borovnica ostavku, motivišući istu da su se neki članovi miješali u njegove familijarne stvari".
Reklo bi se - drugačije i nije moglo biti.
Aleksandar Aco Ravlić (‘Banjalučke vesele anegdote’)
No comments:
Post a Comment