Sead Bahtijarević: Sjećanja na početke tenisa u B. Luci (1)

Javio mi se moj nekadasnji komsija, prijatelj i kolega Sejo Bahtijarevic. Kao da je znao da necu zaboraviti cestitati rodjendan njemu i njegovom bratu Fahri. 29. novembar, Dan Republike, mi je postao vezan i za njih dvojicu i ne zaboravljam da im ga cestitam zajedno sa cestitkom Dana republike.

A Sejo, koji je, kao i Fahro, sav svoj zivot posvetio tenisu, pa evo i danas u Njemackoj radi kao teniski trener osjetio je potrebu na "presavije tabak" i napise svoja sjecanja na pocetke tenisa u Banjaluci.

Od poslanog materijala i slika napravili smo tekst sjecanja u dva nastavka. 

*****************************

Nakon Drugog svjetskog rata pa sve do izgradnje 2 teniska terena 1957 god. u Boriku ,u B.Luci niko nije igrao tenis. 

Duga tradicija koja je zapoceta jos krajem 19. vijeka bila je prekinuta ratom . Prvi igraci su bili Austrougarski oficiri i gospoda tadasnje B.Luke . 

 Tereni su se nalazili nekoliko stotina metara blize centru grada , u blizini fudbalskog stadiona. 

Kako se tenis smatrao burzujskim sportom , u B.Luci nije bilo sluha za taj sport. Istovremeno , u Prijedoru , Tuzli , Zenici i Sarajevu postojali su teniski klubovi sa veoma dobrim igracima , cak i na nivou drzave. 

 Najbolji igrac predratne B. Luke Zivko Javor je dekretom , odmah poslije rata , upucen na sluzbu u Tuzlu . Bio je jedan od direktora Termoelektrane i veoma utjecajan . Bio je skolski drug i dobar poznanik mog oca tako da sam i ja imao posebno dobre i prijateljske odnose s njim. 

 Zivko je sa par entuzijasta , koristeci naravno i svoju visoku poziciju u Tuzli , izgradio teniske terene i kao igrac i trener stvorio jedan od najboljih teniskih klubova u Jugoslaviji , koji je u najjacoj konkurenciji , 2 puta osvojio prvo mjesto u drzavi . Bilo je to vrijeme kada su jos igrali Pilic , Jovanovic, Franulovic , Mincek , Presecki , Spear , Ivancic iako oni , uglavnom , vise nisu nastupali za svoje maticne klubove . Uprkos tome , konkurencija je bila izvanredno jaka. 

 1957 godine ja jos nisam znao sta je tenis . Nije bilo televizije ni ostalih elektronskih medija . 

 Samo radio a tenis se rijetko spominjao . U kinima se rijetko vidila pokoja scena sa tenisom. 

 Jednog dana , u Ciganluku , u i oko ulice Save Kovacevica (gdje sam stanovao u to vrijeme) ,neko je spomenuo da su napravljeni prvi teniski tereni. Drustvo malo odraslijih medju kojima Josip Stader , Zeljo-Spiro Stanisic , Fahro Bahtijarevic i jos par njih uputili su se u Borik da vide kako to izgleda. Vrativsi se neko je dosao na ideju da u mom dvoristu, koje je bilo istovremeno i dvoriste tadasnje Veterinarske ambulante ( moj otac je bio direktor te ambulante i obliznje klaonice ) napravimo improvizirani teren . Linije smo od oka izvukli crnom sljakom , onako otprilike bez obiljezavanja unutrasnjih polja , razapeli konopac i sa loptama koje su se nasle a licile bar po velicini na teniske , krenuli smo prebacivati „ mrezu „. Prve „rekete“ je napravio nas najblizi komsija Zeljo Stanisic od tanje daske a bolju varijantu smo kupili u sportu „ Heruc „ . To su bili jeftini reketi za stoni tenis , golo drvo, bez guma. 

 Sljedece godine je objavljeno formiranje kluba i ja sam vjerovatno jedini zivi koji je prisustvovao osnivackoj skupstini u starom Domu Armije . Vise se ne sjecam ko je jos bio ali sam siguran da su, izmedju ostalih bili , Ante Grubisic , tada porucnik , i pukovnik Branko Vukelic, koji je vjerovatno jedini imao neku tenisku proslost i bio prijatelj nekadasnjeg prvaka Jugoslavije Josipa Palade . 

 Ante je bio sef sportskih terena ( sa bazenom ) koji su pripadali Tenkovskom Skolskom Centru „Petar Drapsin „ u kasarni „ Mladena Stojanovica „ u Boriku . ( Inace , Mladen Stojanovic je bio najbolji Prijedorski teniser prije rata a poslije rata je to bio njegov rodjak Veljko Stojanovic – Holivud .) 

 Ante Grubisic je bio prvi predsjednik vojno-civilnog kluba TK „ Petar Drasin „ , Banja Luka . Bio je veliki entuzijasta i rado je igrao tenis . Nekada odbojkas , pravi atleta ,veoma nalik Carltonu Hestonu . Naravno , bilo je od znacaja za njega i druzenje , kroz tenis , sa njemu predpostavljenim generalima , pukovnicima i ostalim visim oficirima . Ali i pokraj toga , Ante je bio veoma aktivan i stvarno volio tenis i posvecivao mu mnogo vremena. 

Sejo i Nikola Pilic

 U prvoj godini , pored Ante Grubisica i Branka Vukelica , bili su tu pukovnik Radetic , general Pekic ( kasnije Predsjednik Saveza boraca Jugoslavije – i na pocetku rata ) , Marko Vlahovic ( tada porucnik – stigao do pukovnika – umro mlad – kratko vrijeme nakon Ante bio predsjednik kluba.Bio je dobricina , flegman, polijen . Sam predlozio da mi vrati klubsku dokumentaciju s argumentacijom da on ne moze pravo da se posveti zahtjevnoj duznosti predsjednika kluba . Zato sam godinama morao sam obavljati-kasnije uz pomoc Denisa Galijasa - sve sto je bilo potrebno da klub opstane ) . Jos nekoliko vojnih lica je rado igralo tenis , posebno kasniji punac Keme Montena , pukovnik Brane Milic, zatim jedan od glavnih sefova u Remontnom zavodu „Kosmos“ , Grga Peronja. Kasnije se pojavio i nasljednik Ante Grubisica na vojnom poligonu Bozo Simovic , tada nizi oficir , koji je htjeo da umjesto tenisa na nasim terenima instalira odbojku ( to sam sprijecio u posljdnjem trenutku uz pomoc pukovnika Kovacica ,nacelnika Tenkovskog Skolskog Centra , inace oca moje skolske kolegice Marije . Bez tog poznanstva u B.Luci dugi niz godina ne bi vise bilo tenisa ). 

 Nazalost , Brane Milic , koji je znao solidno igrati , brzo je prestao sa tenisom i posvetio se Udruzenju lovaca . 

 Od civilnih lica bilo je nekoliko vidjenijih banjalucana kao doktori, braca Pisteljici , Dr Mrakovcic , zatim su znali navratiti i poznatiji sportasi kao Zico Kapetanovic , Aco Juric , braca Tosic , Boba i Mima Stanivukovic , Zoran Prohaska , Bato i Mico Jelic i jos poneki ali samo sporadicno. Uskoro se pojavio i Sukalo Novak , popularni „ Profa „ , koji je predavao Njemacki jezik na Poljoprivrednoj skoli , inace otac Voje Sukala. 

 Ali , okosnica kluba su bili srednjoskolci , prije svega „raja „ iz Gunduliceve , M. Stupara , M. Visnjica kao i ostalih dijelova grada . 

 Bili su tu braca Drasko i Vlado Kesic , Ekrem Jasarevic , Zaric Slobodan-Zaronja, Mladen Vukic , Mirko Vircburger , Mico Dragovic , Pavle Ferencina, Nikola- Nine Granic, Ico Katana , Goge Mikolcevic , stariji sin Javora Zivka - teniske legende , Fahro i ja , kao i nasa sestra Niskana, sestre Granic i njihove prijateljice kao i sve odraslije djevojke iz Gunduliceve i blize okolice. 

Najbolji od svih je bio Rade Kondic , koji je cesto dolazio u klub ali je u stvari bio prijedorski igrac , koji je vec imao znacajne uspjehe i izvan BiH . Njegov otac je bio poslovodja u prodavnici „Borovo“ ali je on zivio u Prijedoru i tamo igrao . Nazalost , dosta brzo je zavrsio svoju igracku karijeru. 

Sejo i Fahro sa jednom od njihovih ucenica

 Najbolji od „ domacih „ bio je Pavle Ferencina a odmah za njim , mozda malo slabiji Mico Dragovic ( nazalost - umro prije nekoliko mjeseci ). Nakon par godina Pavle je odselio iz B.Luke i nikad nisam nista vise cuo o njemu . 

Kratko nakon osnivanja kluba odrzana je, u organizaciji Teniskog saveza BiH, skola tenisa . Trener je bio nekadasnji prvak BiH Huso Arslanagic , veliki strucnjak sa cistom , klasicnom tehnikom . Drzao je nastavu iz sporta na Saobracajnom fakultetu u Sarajevu i imao radnju za izradu umjetina „ART“ ( ili tako nekako ) . 

Medju polaznicima skole je bio i Nebojsa-Neno Popovic, tada debeljuskasti 12-godisnjak . Ubrzo je prestao sa tenisom i posvetio se rukometu te postao mozda najbolji kruzni napadac na svijetu . Jednom je nepazljivo pokusao da protrci izmedju mreze i stuba koji nosi mrezu pa je zapeo za sajlu u visini oka. Zavrsilo je sretno sa masnicom pokraj oka. Zvali smo ga „Segura“ prema poznatom svjetskom igracu. Jerolim-Jerko Karadza je za njega bio velika inspiracija i uzor pa je, gledajuci i imitirajuci ga dostigao svjetsku klasu. 

Na kraju skole Arslanagic je za najuspjesnije polaznike odabrao bracu Kesic i bracu Bahtijarevic sto je objavljeno u sarajevskom „Oslobodjenju“.

Godinu dana kasnije ponovo je odrzana skola tenisa . Trener je bio aktuelni Prvak BiH , Rizah Pasic ( nedavno umro ). 

Riza je bio jaci igrac od Huse , strasno izdrzljiv i vec koristio spinovane lopte . Nazalost , kod bekhenda je puno koristio palac i nije rotirao podlakticu , pa sam , nakon sto sam ga prekopirao, poslije morao da ispravljam tehniku gledajuci na turnirima nase najbolje igrace. U tome sam bio uspjesan pa sam na seminaru za trenere u Dubrovniku , na kom su ucestvovali gotovo svi najbolji bosanski treneri i poznata zagrebacka teniserka Zvjezdana Urek , od nastavnika Prof. Nikice Nadalija dobio najbolje ocjene od svih ucesnika, cime sam se posebno ponosio. 

Nakon godinu ili dvije , nasem drustvu su se prikljucili braca Arnautovic, Dule Crnogorac-tada fudbaler „Borca“- i jos mnogi odrasliji momci iz okoline kluba. 

 1964 godine smo organizirali nasu prvu Skolu tenisa . Organizacija je bila na vrlo visokom nivou . Nastavnici su bili Ante Grubisic , Fahro Bahtijarevic i prijedorski teniser Slavko Cacic, koji je tada radio u „ Cajavecu „ . 

 Kako su nastavnici bili zaposleni ( osim Fahre ) , otprilike jednu cetvrtinu casova sam odrzao ja i to su bile prve pare koje sam zaradio na tenisu. Opsti dio iz sporta i fizicke pripreme je drzao prof. Vlado Erceg . Koristio je sportski poligon u Boriku, islo se na bazen. Ja sam citavo vrijeme provodio sa polaznicima skole . 

 Tada su pravo poceli sa tenisom Zoran -Zoka Obrovski , Denis Galijas , Rade Topic – Sumnjak , Albert Majeron , Sika Katana , Gagula Franjo , Mico Karanovic, Refik Hadzic, Meliha i Nino Bahtijarevic ,Pero Trikic , Mladen Zoric ( igrao vec prije u Prijedoru ) , Lukic Dusko – Pifko , i jos mnogi drugi . 

 Sljedecih godina sam „zarazio“ tenisom i svoje komsije , Draska i Voju Erceg , Gordana Lalica ( njegov sin Sven je bio jedan od najboljih igraca na americkim koledjima a prije tog je bio u Internatu Gerry Webera u Halle-u ) i jos mnoge druge .

(Nastavice se...)