Vladislav Bodnaruk - Toba: 4. dio Pad u Zarobljenistvo

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

*********************************

"Ja budala !" rece Alica!

"Izgleda mi da se negdje neko roka i tuce, jarane" ... rekoh.

"Stoj!" Vice opet neko!

"Stoj, ili pucamo!"

“Stali smo! Ne treba dzaba pucati! Predajemo se! Ko vice stoj?" ... upitah glasno.

Ale se ni ne osvrnu ... ide dalje! Jebiga ...izgleda bio pravo gladan?

Pojma nismo imali da smo naletili na "fasisticku ceku" koju trebe sad da razbuca banjalucka Omladina sa Sibova!

Ipak, neko od "neprijatelja" na nas sitno i zapuca! Onako, k'o prangijama!

Na to sitno zapucavanje, to prangijanje gruhnise topovi sa Kastela! Sjevalo je na sve strane! Bas je bilo mocno! Mi se usrali od sraha!

Tresla se Banjaluka.

"Juris!!!" vristi "neprijateljska" horda! Bilo ih je bar oko milion!

Ale i ja se prestravili, Ale malo uvuce glavu u ramena! "Uuuh, majko moja izgleda mi da smo mi zapalili ovaj fitilj!?"

"To je to" ... rekoh! Najebali smo! Bjezimo! Ne pise nam se dobro!"

"Otkud topovi u Banjaluci!" ... pisti Alica. Sa svih strana na nas navalise ti "okupatori"!

Jedan, maleni me zviznu nogom u cjevanicu i ja padoh! A i sta bi' drugo? 

"Sta vam je hajvani jedni, mi se predajemo! Mi smo se prvi predali, nemojte nas dirati ... znaci Rat je zavrsen i nema lemanja! Ma, sta ti je Mali, sta se udaras, jebat cu ti ja Mater kad se razoruzas!"

"A i zapamtio sam te!" ... rekoh dok su mi zicu vezali oko ruku. A i sto zicu? Mogli su i spagom! Bilo kupiti spage u "Dunavu" u Fra Grge Martica, dje onaj Veljo radio!

Trazim Alicu, ali vidim samo bezivotno tijelo vuku dvojica u Kastel!

Lupno ga neko kundakom M - 47 ili 8 u glavusu! Garant!

"E, jebat cu vam mater kad tad ... svakako!"

Dezmekast covjeculjak, sa sljemom na glavi a zvijezdu petokraku prekrio unakrst hanzaplastom, obrati se prvo meni. Naravno, posto sam ja bio jedini od nas dvojice ... ziv!

"Provokacija vam je uspjela, ali vi obadvojica racunajte da ste mrtvi jer ste otkriveni a posto smo izgruhali sve nase granate na vas, a vi prodrli u dubinu nase teritorije, tj. dosli do same Salfikade ... po doktrini nase vojne teorije ... izgleda mi da ste vi pobijedili! Moje iskrene cestitke "Okupatoru"!

Odlicna taktika i dobra ideja druga Goje komadanta akcije, nadmudrio nas je ... eto sad smo mi ko biva, bez municije i vase ce omladinske jedinice nesmetano usetati u grad! Samo treba probuditi ovog malog sto se izvalio!

Rat je gotov! Kakav odusak! Opet je mrski "Okupator" izgubio!

Moremo sad nesto i popiti ... moj rat je izgubljen ... sta ce Omladinci ... Kruskovac ili Cokoladni liker?"      

Ale, koluta ocima, dos'o sebi, probudio se ... gleda u mene, tj. vise bleha a i ja u njega!

Nekako u isto vrijeme uzdahnusmo obadvojica!

"Ne bi mi likere! Ima li sta drugo? Kokta ili tako!?" pita Ale.

"Nema, jebla vas kokta, to je nezdravo! Ima Zvekana  kaze "Fasista" ... moja licna rezerva, cuv'o ja za nas poraz litru!

Covjeculjak sa dva hanzaplasta preko zvijezde petokrake, otvori svoju ratnu torbicu, izvadi flasu!

Aha, sad znam zasto Oficiri nosaju one torbice!

Moj prvi "Zvekan" u zivotu ... fuj!

Alici ode nekako tako, uz fuj, dobar guc.

Ja bi svoje pljun'o ... al' me nekako sramota Okupatora! Sta znam sta moze pomisliti ... da sam neki derpe, ili sta, pa da mi ponudi da ponovim! Progutah i ja!

Isti cas sam skont'o sto je Zvecevo konjak najjeftinije pice! A i boja mu je ...k'o da se neko popis'o u flasu!

Zvrlji poljski telefon, i jakako niko nikog ne razumije! Neko se dere sa druge strane zice: "Ne mere biti napad na Grad dok se Pre'se'nik Opstine ne probudi. On mora biti na komandnom mjestu ... stoko pijana!!!!"

Covjeculjak ne da na sebe : "Slusaj “Komando" po planu, ja sam samo za danas "fasista" i reagujem na svaki pokret naroda i narodnih bandita! Jasno! Ja postupam samo po Planu!

Uostalom, raskrinkala nas je nasa buduca vojska, "JNA" ... tek toliko da se zna! Slusam ja svoju komandu besprijekorno!"

Vladislav Bodnaruk - Toba: 3.dio Alidin i lukac

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

*************************

"Cigo", tako me tada zvao Ale, rjedje mojim imenom ... uzmi mu gitaru i trehni neku nasu, "Michaelle,Girl" ili neku tako!"

"Cigo', tako sam ja tada zvao Alu ... trehni im onu stvar ... o's da mi glavusu otkinu ... o's da nas pobiju. Cuj Michaell, na ovakvo zavijanje! 

Oskudno obuceni, proljetno, Ale i ja smo proveli noc drhteci u nekakvoj zavjetrini.

U sator nas Redari, nisu postili jer nismo bili clanovi nekakve, te SKOJ, Omladine"! Saveza ili sta li!? A mozda i jesmo ... samo mozda nismo bili na casu kad su dijelili te Knjizice!? A mogli su!

Al' i mi smo bili sto posto k'o neki omladinci ... samo malo ... neorganizovani, neangazovani!

Oko "petice" kad je studen uzela sve pod svoje, i kad su zenski krici, uzdasi i ostalo utihli iza onog zbunja, valjda sto se i njima stislo prkno od hladnice, rekoh ja Ali da mi polako krenemo prema gradu, ko recimo nekakva "Izvidnica" a i onako i inace, koji cemo tu kurac sa njima?!

Ali se nije trebalo dva puta govoriti ... "ajmo Stari, supak mi se od zime stis'o ko djanarika!"

Krenusmo padinom, pravo kroz Partizansko groblje. "Vidi luka jest izdjiko, sa strana !" ... divi se Alica poljoprivrednom napretku.

"Jebo te lukac, ja sam gladan i zedan i promrz'o!"

"Pa to ti i govorim, hapaj se luka!" ... to rece u poce kidati mladi luk.

"Pa kakav je Cigo?" ... upitah.

"Ko kod Muje, matre mi , samo bez cevapa i ljepinje! Halisi i ti!

A lepinja nas svakako ceka na Kastelu!"

"Prevrnem prvi sloj, uberem luk sa svoje strane, a on blatnjav i nikakav, prljav ... zagrizem, ali mi nekako jebeno! Jedem ga ... on jede mene!"

Ale halise ko Popaj, samo pljune one peruske!

"Sto pljujes te peruske?" cudim se.

"Zbog crva, hajvanu, vole da se zapate! O jest ovo dobro! ... jos rece!

Mislio sam da me pali! "Sta je to "zapati"?

Meni suze udarile na oci od nekakve zestine!

"Daj da probam ja taj tvoj lukac?" trazim od Ale.

Ale , dade!

Joj rahtluka, slatko, pa ne grize ... stvarno samo da je lepinja ... cevapi i ne trebaju!

"Joj hajvanu, sta si ti ovo jeo, provali Alca ... bijeli ... bijeli nedozreli lukac ... supak ce ti ujutro svirnuti, ko "Celuloza ili Cajavec kad ima uzbunu!"

"Slusaj, Cigo eno tamo kuce Parica ... Murija i Angela ... a oni imaju onu

kravu Zorku ... pomuzemo tu Zorku, nahalisemo se vruceg mlijeka, i eto nas zdrave da oslobodimo Banjaluku!"

"Sta da radimo toj kravi?"

"Muzemo je, a sta se kravi drugo radi?"

"Pa hajmo, onda,  a ko ce musti tu  kravu?" ... upitah!

"Pa ti, necu valjda ja ... koga ovdje peku usta!" ... odbrusi Alica.

"Neka me Cigo radje zedna i gladna, cekat cemo da gruhnu "Oslobodioci" sa Sibova a onda cu se vec nekako snaci u svom gradu.

Taman smo se tako lelujajuci, dohvatili Caira. Kravi Zorki nismo ni prisli ... djelovala je totalno neprijateljski i pomalo zblanuto ... ovo kazem, samo da se zna da nam neko ne bi ispostavio kakav racun za mlijeko, jogurt, sir ili sta ono drugo jos krava daje!?!

Primijetio sam ja nekakve sjenke kako se krecu oko okolnih kuca, ali nam' to nije bilo vazno! Stuha i supaka je Banjalukom vazda bilo! I svuda! Inace se ne valja okretati! Uvijek ti nesto prleta iza ledja!

"Igraju se konji rata ... a rata ce uvijek biti garant ... samo nas nece biti!" ... rece Alica.

"Hocemo li do Kastela, evo taman svice Ale?"

"Ajmo, fatati se tih lepinja, a dje cemo inace, sve je zatvoreno, nista ne radi!”

Taman kod "Salfikadinog groba”" prodera se i prepade nas glas iz megafona ..."Stoj, Stoj, ili pucamo!"

Sretan Uskrs!

 

Svima vama koji danas slavite želim

Sretan Uskrs!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 2. dio Odlazak na Sibove

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

*************************

"Normalnooo … idemo!"

Mada sam u sebi nesto kont'o, koji cemo, onaj moj, tamo ... al' ajd' sad ... dobro! Ja nikad nisam volio prirodu, to granje i sranje, jebe se mene, ali ipak ... raja smo!

"Pretpostavljam, ovo ce biti najveci banjalucki hepening!" - razdragan je Ale!

O tim “Hepeninzima” svuda se po svijetu pisalo. Pis'o "Plavi Vijesnik", pis'o i onaj "Magazin" sto je ponekad izdavao singlice svjetskih grupa na nekakvoj mekoj plasikaner foliji, a to se moglo slusati na gramofonu ... jakako ko je ima taj gramofon.

I to jednom, dvaput, poslije folija-ploca pocne da pucketa a netom i da  preskace! A i ko je jebe ... preskakala sama sebi!

Na Sibovima vise raje nego li utorkom i petkom na pijaci! Svi se grle i pozdravljaju. Po okolnom zbunju, cuje se djevojacki smijeh i cika! Tamo negdje nekakav veliki vojnicki sator a na njemu  jugoslovenska zastava vije. To je ona sa zvijezdom petokrakom, za onog ko ne zna!

A i Jugoslavija je bila ogromna zemlja, skoro najveca na Svijetu ... jedan'est slova u imenu. Zato je strancima nekako bilo mrsko izgovoriti ime te zemlje! I to ih je ... nekako iritiralo, pa su naknadno odlucili da razvale tu zemlju i ponude Drzavicama kraca i prikladnija imena! Cisto iz prakticnih razloga ... zbog lakseg izgovaranja!

Unutra, u tom satoru gore cak i prave sijalice ... ima neki bicikl generator pa ga neki omladinac vrta a u redu stoje jos trojica-cetvorica, kad se onaj prvi umori od vrtanja pedala! A taj bicikl, to mu k'o daje neku struju!

A struja je sve! Struja je zakon, znamo to jos od Tesle.

A Tesla je bio onaj jedan Nikola sto je okretao svoj strujni bicikl u Amerikama! Valjda!?

Slama prostrta po zemlji. Zbog udobnosti ili da neko nesto ne navuce nedaj boze na jajnike! Pa nam poslije padne ... onaj natalitet!

U sredini satora Goja, krkan, glava mu k'o istostranicni trokut, a moze i trougao, za one koji nisu ucili Geometriju, sto je valjda i slicno. Na vrh te glave preostalo nesto dlaka a Goja to rasporedio pomalo nestasno, da djeluje ... ufrckano! Afro stil, sto 'no kazu!

Sjedi, na nekakvom balvanu,  rasirio noge k'o kakav Beg.

Sjela tako na balvane oko njega i ostala banjalucka mladez, a sto mi je najkrivlje, i one najbolje, sa banjaluckog Korza, trebe ... gradski nestasni picici ... a oko njih ... samo odabrani Skojevci rmpalije, svi sa frizurama tarzankama ... uglavnom Raja iz Gojinog kraja ili okolice!

"Jebote, Jarane ... vidi koliko papaka na jednom mjestu!" ... rece Alica, prestravljen scenom!

Vidim i sam ... ima ih vise nego pred gradskom Postom, a mi sad tu nabasali pa nam nema nazad!

U nedostatku Gusala, Goja trznu gitaru, tresnu D-dur, onaj jedini sto je znao … a onda zavapi nesto nama totalno nerazumljivo. Pucaju mu glasne zice, glavusa crvena kao lubenica iznutra ... a na celu poiskakale zile k'o kakve sajle! Neka jebena, izgleda teska pjesma, zvana ojkaca se razvuce a ni Ale ni ja nikako upratit' teksta!

Uglavnom, kuka se i reve pa podvriskuje ... a tekst, ide ... k'o neki medzedi navalili na selo, pa i ljuti vuci sa njima, zajedno sve preklali po selu! 

Mi se usrali! Jebo zivot na selu, kad je tako opasno!

Surovo saznanje, znaci na selu nema idile ... nikad se ne penji u brda. Jebote, moze te uvijek neko dokaciti ili razguzati ... a ja mislio samo su Ustase i Cetnici prijetnja narodu, kad vidi sada sranja ... i vukovi, medzedi ... Goja i takvi! Taj cas sam odlucio, cim se vratim u Grad, fatam se knjige da ispravim onog keca iz biologije, hemije, matematike i ostalog ...dje sam bio nesto slabiji! Ne znam sad sve napamet! Ipak, imali smo dvan'est predmeta! Valjda!? Fiskulturu kod Ferija i predvojnicku kod Mehe ne brojim ... tu sam imao solidne dvojke! Da kazem ... cvrste!

U krug idu dvije litarske flase sljive rakije, donirane iz licnih rezervi  Saveza Socijalisticke Omladine a od usta do usta ... aj majka! Fuj ... ne bi ja grlic ni lizn'o poslje Goje, makar seksa nikad nevidio!

Stojimo Ale i ja na ulazu u sator,  blejimo, ustreptali, ocima svojim ne vjerujemo ... jebote kakva bi mogla biti super zurka ... ali je muzika po malo neobicna!

Totalno nestimulativna!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 1.dio Oslobadjanje Banja Luke 22. Aprila 1968. godine

Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

************************

Ovo je ziva istina! Sjecam se, sve je pocelo na Sibovima. To je ona brvnara, tamo gore, stara kol'ko i ja! A i godina je meni preko, pa se bolje sjecam sta je bilo prije sto godina no gdje sam jucer bio i sta sam radio! 

Sva moja dobra Raje davno se predala!  Neko skocio na Ahiret, neko njemu blize u Raj, neko bezbeli i u prazno, a neko bogami i dje ne valja! 

Raselili se po nepoznatim dimenzijama - a ja vise nemam ni jednog zivog svjedoka da potvrdi ovu moju pricu! U mom Gradu nikao je jedan novi Grad i sad da se vratim, sumnjam da bi ga prepoznao! A i Aleksinac je odavno srusen!

Ko misli da ce potrajati vise od onog sto mu je dato ... vara se! Samo zato sto budan traje, u zabludi je!

Neki ljudi prespavaju cijeli svoj zivot a na samrtnickoj postelji poskoce, jos bi letali!

Ne moze tako!

Ko je prespav'o ... gotovo je ... to je to! Zivot je ograniceno dug, svak' je mog'o i nesto lijepo sanjati jer je onda davno, bilo puno mjesta za snove.

A ja, k'o sto rekoh ... sjecam se ... na sanjam! U ovim godinama, to je slicno.

Svanuo je i taj dvadeset i drugi April! 

Jakako one '68. godine! 

Svicu i svanjuju, ti i takvi Aprili svake godine i svuda po Svijetu gdje god sam bio... a ja uvijek vidim bas onaj jedan te isti 22. April ... mada nista vise nije isto! 

Il' nas tu ima il' smo odavno prosli!? 

Uslo se u proljece "skoro" preko noci a cijeli jedan dan prije dana oslobodjenja Banjaluke.

U nas, divlji kestenovi po alejama prolistaju, bace one velike zelene listove i razgranaju, a uskoro ce i behar po njima.

Probeharat ce Banjaluka, proljecem!

I da ne bih dalje laprd'o o ljepotama probeharanja i ostalog,  proljece u Banja Luci se mora dozivjeti.

Sad dobro, nije to bilo bas sve do nas. Nismo mi sadili te divlje kestenove. Mi da smo sadili ... mi bi garant sadili pitome!

Sadila mrska nam Austrougarska, nasa tadasnja Domovina!

Jebote, pade mi nesto na pamet, nekad smo bili i mocna Carevina a vidi sada ... sranja!?

Opet, mislim nesto, sta sad ima veze ko je sadio ... Austrougari nagulili ... isprepad'o ih onaj Gavrilo, ubio im Cara ... i ko pametan onda ne bi nagulio?! A nama ostalo divlje kestenje i nase predivne aleje. Mjesto ispunjeno mirisima mladosti!

Mjesto za nase prve ljubavi!

Godine kad smo bili i maladi i jaki ... jaci od svega na ovom, da ne kazem ... usranom Svijetu! Al' tako otprilike!

Ko je nama mogao nametnuti bilo sta a da se ne uklapa u logiku!?

Niko!

Ljubav i prijateljstvo su se valjali Gradom a za bilo sta drugo, bas i nije bilo puno mjesta.

Dan dva prije Dvadeset i drugog Aprila, objavljeno je u Banjaluckim Novinama da svi Skojevci, Ferijalci i ostali svjesni banjalucani, Omladinci i normalno banjalucanke Omladinke, noc uoci Dvadesetdrugog Aprila, treba da, uz logorsku vatru, provedu cijelu noc na Sibovima, a zorom kao nekada Partizani spontano napadnu i normalno, sta ce, kad vec napadnu ... nego da oslobode Banjaluku, od mrskih nam neprijatelja.

Sad sta se onda naslo od neprijatelja tu u Banjaluci i skim se moralo dekati ... od pomalo Ustasa, pomalo zaostalih Njemaca, pomalo uvijek prisutnih Cetnika i onih nasih vjernih onemocalih debelih domacih izdajnika, ostalo je otvoreno pitanje!?

Nama svejedno!

Plan je bio jednostavan, da se po gradu ne bi pravila sranja, tvrdzava Kastel ce glumiti Banjaluku u malom, a svi koji se jutrom u sest stuste sa Sibova, garantovano ce dobiti po lepinju! Jakako na Kastelu! 

"Cuj ideje"  ...  rece Alica…"idemo li ili sta?!"

In memoriam: Dusanka Vuksan

 

1939. - 2022.

U Banja Luci je u nedjelju 10.4.2022. preminula Dusanka Vuksan. 

Duska mi je bila profesorica matematike u Gimnaziji a kasnije i asistent na matematici na ETF.  Duska je plijenila svojom mirnocom, stalozenoscu i prijateljskim odnosom. Jos u Gimnaziji ona je nama, svojim ucenicima bila i profesor i prijatelj u isto vrijeme. Mislim da je ona bila prijatelj svim ljudima koji su je poznavali. 

Pamtim je po njenom specificnom duhu i humoru. Uz Dusku, matematika se nije ucila. Uz nju se matematika voljela.

Jos na studiju je upoznala pok. Nikolu Vuksana sa kojim je provela citav svoj zivot. Sada, nakon sto je zatvorila poslednju stranicu svog zivota, odlazi u Beograd da vjecno pociva pored svoga Nikole.

U ovom tuznom trenutku osjecam i srecu jer sam imao privilegiju da upoznam i  Dusku i Nikolu. 

Dusanka je iz Banjaluke ispracena juce, a sahrana ce se obaviti u ponedeljak 18.4. u 13h na Centralnom groblju u Beogradu. Okupljanje u kapeli u 12h.

U ime tvojih ucenika i postovatelja - pocivaj u miru draga Duska.

Porodici i prijateljima iskreno saucesce.

Blaz Kotarac - Koki: Uspomena na Peru Skansija

 4. aprila 2022. u 77. godini preminuo je Petar Skansi, veliki kosarkas splitske Jugoplastike i reprezentacije Jugoslavije. Mnogi su se ovih dana oprostili od velikana kosarke. Jedan od njih je i nas banjalucanin, bivsi igrac banjaluckog Borca, Blaz Kotarac. Njegov topli oprostaj od Pere Skansija, uz odobrenje, preuzimam sa fejzbuka.

********************

Preminuo je, napustio nas je legenda naše EX YU košarke - Petar Skansi!

Moj Drugar, iz mladosti, košarkaški i ,,ratnik” i saigrač, i kapiten,…prije svega, prijatelj, dobri Pere! Ovih dana je mnogo toga predivnog i napisano i ispričano o Velikom Skansiju, nemam namjeru da se ponavljam, ali, ne mogu a da, kad čovjek stigne u ove, već poodmakle godine, ne iskažem, neke moje, lične, i u meni duboko urezane opservacije o drugarima, prijateljima, zapisane u mojim uspomenama.

Pere, je bio jedan, od malog broja košarkaško - ,,ljudske”, Gospode, koju sam upoznao kroz moju dugogodišnju košarku, a, koji je pripadao velikanima kao što su bili Žućko (R.Korać), Ćosa (K.Ćosić), Duci (Lj.Simonović)…. Jednostavno, to su bili genijalci koji su u sebi spojili na vrhunski način, košarkašku i ljudsku inteligenciju!

Možda je ovo trenutak, da vam iskažem, kako sam se srcem vezao za ovog predivnog čovjeka, gdje me je i kako do kraja života ,,pridobio!….

Ma, bilo je to u vrijeme SP u košarci – Ljubljana, 1970.godine.

Na ubitačnim višemjesečnim pripremama za SP u LJubljani, 1970.god. naše druženje i tz. „dubinsko“ upoznavanje trajalo je cjeli period priprema, na svim treninzima, utakmicama, ama, na cjelodnevnom zajedničkom životarenju od buđenja, doručka ...treninga, slobodnog vremena između obaveza, pa do povečerja. Vjerujte, to je tako trajalo, sve do našeg oproštaja u Hotel Sport-u, u Zagrebu, 5. Maja 1970.god. Naime, nakon završenog TV Turnira, dva dana pred početak prvenstva, pred saigračima, trener Ranko Žeravica saopštio da sam ja 13.ti, da sam slobodan i da mogu, pravac na voz za Beograd!

Opraštali smo se, tužni smo bili svi, a meni, bilo je teško, preteško, znao sam, osjećao sam šta gubim, zlatnu medalju koja mi do dana današnjeg ne dostaje! I tad, Pere me je zagrlio, poljubio, i, samo rekao da ćemo se čuti poslije prvenstva...... Tako je i bilo.

Samo petnaestak dana poslije poslije ,,euforije“ i „slavljenja“ šampionske titule Šampiona, dok smo se svi radovali, ja sam se, ipak,uputio, a, gdje već u moju Banja Luku,da,zajedno sa roditeljima i prijateljima podjelim tugu, (mislim, onu iz srca, s pravom, tako sam se osjećao!), što nisam i ja igrao! Iskren da budem, u jednom momentu sam se i odlučio da patike okačim o klin, zaboravim na košarku i posvetim se kao apsolvent na Fax i moju Građevinu.

Pero je to osjetio, jednostavno, nije dozvolio, kao da je predosjećao moje muke, pozvao me telefonom da pojačam njegovu Jugoplastiku, i da zajedno odigramo međunarodene turnire, u raju, ono, splitskim pogledom preko Adriatika, po talijanskoj, jadranskoj Rivi – Pescara i Chieti, Ortona,.... Priznajem, prihvatio sam ali nevoljno! (Kasnije sam saznao da je upravo Skansi bio taj koji je insistirao da zaigram za njih i da zajedno krenemo ka vrhu Evrope). Na našu obostranu žalost, teško je bilo u to vrijeme preći u drugi klub!

Elem, na finalnoj utakmici protiv, američke košarkaške ekipe, mislim da se zvala BC „TWA“ ili BC „ŽILET“, ( sastavljena od igrača koji su tražili angažmane po Evropi), odigrao sam, u postavi Jugoplasnike - R.Tvrdić ( ili M.Manović), Z.Prug, D.Šolman, P.Skansi i ja,..... utakmicu iz snova! A, kako i ne bih sa ovim igračinama, „natrpao“ sam koševa i ko[eva, iz svih pozicija, preko 40.tak! U jednoj akciji, fintom sam podigao dva amera („tamnoputa“), oni su se sudarili glavama negdje oko obruča, pali na beton ispod koša, a, ja sam se okrenuo na drugu stranu i postigao koš! I sledi ono što je za mene nezaboravno – utakmica prekinuta, tajac i onda gromki aplauz od svih, publike, sudija, igrača, a, moj dobri drug Pere prilazi mi, ljubi me u čelo - kosu i uz, onaj njegov, dalmoškim naglaskom, promukli glas, dobacuje da svi čuju,....Ajme, Koki, ludo jedna, šta si im uradio, polomio si ih!. Da, takav je bio! Veličina! Ma, teško mi se prisječati.....

Rano nas napuštaš prijatelju Pero. Ma, nikad za takve kao ti nije vrijeme, ali, mi, nemoćni smo, život je to, neumoljiv, surov! A, meni jedino preostaje, da ti uzvratim, ono sa poljubcem, da ti se revanširam, pošaljem nešto slično, ako može i jače,... poruku sa dlana, leptirovim pozdravom, da odleti prema tebi. Adio Pere, ne ćemo te zaboraviti!

Tvoj Koki

U cemu je problem!?

Sjecate li se onih svojih drugara iz skole koji nisu bas voljeli knjigu i skolu?

Sjecate li se kako su se sakrivali od ucitelja, nastavnika, profesora 

iza ledja onih ispred njih? Kako su tada izgledali jadno i nemocno!

A u gradu, nakon skole, oni su bili veoma popularni i cesto vodili glavnu rijec!

I sada su popularni isti takvi kojima je knjiga teska a skola strana! 

Jedina razlika je sto ovi danasnji ni ne idu u skolu. 

Oni jednostavno pokupuju diplome i titule

i time se zastite od mogucih prigovora da su neobrazovani.  

A pokupuju ih najcesce kod ucitelja i profesora, nasih vrsnjaka, 

onih koji su se u razredu sakrivali iza nasih ledja.

I tako ovi novi postaju nosioci  raznih titula - a neobrazovani!

I nije problem tih neobrazovanih sto ne znaju.

Problem je sto su oni ponosni na svoje neznanje!

Problem je i sto su se oni koji vole knjigu, klupu, skolu, 

oni koji znaju misliti svojom glavom - povukli pred neznalicama!

Putin pobjednik izbora u Srbiji i Madjarskoj!

Cini se da je pravi pobjednik na izborima u Srbiji i Madjarskoj predsjednik Rusije - Putin!

Ne znam kakvu ce buducnost Srbiji, Madjarskoj i Evropi doniiijeti rezultati ovih izbora, ali znam da ce kompleksas iz Kremlja pokusvajuci da vrati tocak istorije unazad, drzeci prst na prekidacu atomskog oruzja, unistiti buducnost generacijama Rusa, Ukrajinaca, Srba, Madjara... a da ce za to vrijeme ostatak Evrope i Amerika uciniti sve da mu pomognu u ostvarivanju ovog cilja jer su njihovi stvarni interesi i ambicije u nekim drugim krajevima svijeta a znaju i da je kompleksas dovoljno bezobziran i lud da bi mogao pritisnuti taster. 

Geodetska uprava, Katastar, Gruntovnica...

Moram priznati da mi je uvijek bila mutna razlika izmedju Geodetskog zavoda i Katastra. Pa kad se tome doda i Gruntovnica - ostajem potpuno zbunjen i uplasen ako moram ici u te, meni nepoznate, sluzbe. A tek sada, nakon skoro trideset godina zivota negdje drugdje, ta mi je razlika jos mutnija a moj strah jos veci.

Elem, jos prosle godine podnio neki zahtjev u jednu od tih sluzbi. Ne sjecam se koji, Geodetski ili Katastar. Rjesenje mi je poslano kad sam vec otisao iz Banja Luke i vraceno posiljaocu. Da bih zavrsio posao vec treci dan po povratku u Banja Luku odem u Katastar ili Geodetski. Udjem na vrata bliza parkingu i tu me doceka lijepo dotjeran sluzbenik ciji posao je da organizuje stranke da ne bi lutale od jednog do drugog saltera, od kancelarije do kancelarije, od Geodetskog do Katastra. Ponudi me da sjednem na jednu od rijetkih stolica da ne bih cekao ispred vrata. Sjedim i skracujuci vrijeme cekanja, posmatram sta se desava oko mene. Uocavam prvo da je nebrojeno natpisa da ratni vojni invalidi i njihovi nasljednici imaju prednost na salterima, kao i da trudnice pripadaju ovoj kategoriji. Napisi jedan do drugog! Mislim da je nepotrebno toliko isticanje jedne od kategorije gradjana u odnosu na druge! Covjek koji organizuje stranke ocigledno voli svoj posao i uziva u njemu. Sa svakom strankom poprica o problemu koji ga je doveo tu, naziva kancelarije, pita, slusa, objasnjava, upucuje stranke do saltera ili da izidju iz ove prostorije pa oko zgrade odu na vrata Katastra...

Ovo sto posmatram podsjeca me na raskrsnicu regulisanu semaforima - ali i saobracajcem u isto vrijeme. Pitam se kako bi sve to radilo kad bi stranke same ulazile i stajale u red ispred saltera. Ubrzo shvatam da o ne bi dobro radilo, jer kako bi se onda znalo ko je ratni vojni invalid, ko trudnica-  a ko nista od toga.  Zamisljam kako bi to izgledalo da rade samo semafori i da nema i saobracajca. Kao da vec vidim stranke koje hrle na vrata da preskoce one ispred vrata, proguraju se ispred onih koji stoje u redu "samo da nesto pitaju"... Oni preskoceni gube strpljenje, pokazuju svoje invalidske kartice, trudnice pokazuju svoje stomake... svadja, psovke ... haoticno otvaranje vrata kancelarija. Pitanja, potpitanja...Ne, ne, bez usminkanog saobracajca bio bi to nas uobicajeni balkanski krkljanac!

Iskoristim momenat kad niko nije bio ispred saltera br. 1 i odem i ja "da pitam nesto". I za cudo, sluzbenica me saslusala, objasnila da trebam da napisam zahtjev za ponovno izdavanje mog rjesenja, uplatim taksu, ako hocu uplatim i duplu taksu da ubrzam proces i cekam da mi rjesenje stigne na adresu. Objasnjavam da cesto nisam na toj adresi i da se moze desiti da se rjesenje ponovo vrati posiljaocu i pitam kako mogu dobiti rjesenje sada, kad sam vec tu. Ta mogucnost ne postoji. Ucine mi uslugu i posavjetuju da u zahtjevu ostavim svoj broj telefona na koji ce me obavijestiti kad Katastar pripremi rjesenje, pa da dodjem i uruce mi ga. Ova zadnja varijanta je ponudjena tek nakon sto se na salteru br.1 nasla i jedna od sefica, kako mi se ucinilo, koja me lijepo saslusala i jos ljepse nasla rjesenje koje mi odgovara.

I stvarno, na moje veliko i prijatno iznenadjenje, nakon dva dana pozove me sluzbenica iz Katastra i saopsti da mogu doci da mi uruci rjesenje! Koliko god bih ja imao ideju kako da sav taj posao organizujem efikasnije, moram priznati da mi je ovo iskustvo pomogle da se ublazi i moj strah Geodetskog zavoda, Katastra, pa i Gruntovnice.