Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!
*************************
"Cigo", tako me tada zvao Ale, rjedje mojim imenom ... uzmi mu gitaru i trehni neku nasu, "Michaelle,Girl" ili neku tako!"
"Cigo', tako sam ja tada zvao Alu ... trehni im onu stvar ... o's da mi glavusu otkinu ... o's da nas pobiju. Cuj Michaell, na ovakvo zavijanje!
Oskudno
obuceni, proljetno, Ale i ja smo proveli noc drhteci u nekakvoj zavjetrini.
Al'
i mi smo bili sto posto k'o neki omladinci ... samo malo ... neorganizovani, neangazovani!
Oko
"petice" kad je studen uzela sve pod svoje, i kad su zenski krici,
uzdasi i ostalo utihli iza onog zbunja, valjda sto se i njima stislo prkno od
hladnice, rekoh ja Ali da mi polako krenemo prema gradu, ko recimo nekakva
"Izvidnica" a i onako i inace, koji cemo tu kurac sa njima?!
Ali
se nije trebalo dva puta govoriti ... "ajmo Stari, supak mi se od zime
stis'o ko djanarika!"
Krenusmo
padinom, pravo kroz Partizansko groblje. "Vidi luka jest izdjiko, sa
strana !" ... divi se Alica poljoprivrednom napretku.
"Jebo
te lukac, ja sam gladan i zedan i promrz'o!"
"Pa
to ti i govorim, hapaj se luka!" ... to rece u poce kidati mladi luk.
"Pa
kakav je Cigo?" ... upitah.
"Ko
kod Muje, matre mi , samo bez cevapa i ljepinje! Halisi i ti!
A
lepinja nas svakako ceka na Kastelu!"
"Prevrnem
prvi sloj, uberem luk sa svoje strane, a on blatnjav i nikakav, prljav ... zagrizem,
ali mi nekako jebeno! Jedem ga ... on jede mene!"
Ale
halise ko Popaj, samo pljune one peruske!
"Sto
pljujes te peruske?" cudim se.
"Zbog
crva, hajvanu, vole da se zapate! O jest ovo dobro! ... jos rece!
Mislio
sam da me pali! "Sta je to "zapati"?
Meni
suze udarile na oci od nekakve zestine!
"Daj
da probam ja taj tvoj lukac?" trazim od Ale.
Ale
, dade!
Joj
rahtluka, slatko, pa ne grize ... stvarno samo da je lepinja ... cevapi i ne
trebaju!
"Joj
hajvanu, sta si ti ovo jeo, provali Alca ... bijeli ... bijeli nedozreli lukac
... supak ce ti ujutro svirnuti, ko "Celuloza ili Cajavec kad ima
uzbunu!"
"Slusaj,
Cigo eno tamo kuce Parica ... Murija i Angela ... a oni imaju onu
kravu Zorku ... pomuzemo tu Zorku, nahalisemo se vruceg mlijeka, i eto nas zdrave da oslobodimo Banjaluku!"
"Muzemo
je, a sta se kravi drugo radi?"
"Pa
hajmo, onda, a ko ce musti tu kravu?" ... upitah!
"Pa
ti, necu valjda ja ... koga ovdje peku usta!" ... odbrusi Alica.
"Neka
me Cigo radje zedna i gladna, cekat cemo da gruhnu "Oslobodioci" sa
Sibova a onda cu se vec nekako snaci u svom gradu.
Primijetio
sam ja nekakve sjenke kako se krecu oko okolnih kuca, ali nam' to nije bilo
vazno! Stuha i supaka je Banjalukom vazda bilo! I svuda! Inace se ne valja
okretati! Uvijek ti nesto prleta iza ledja!
"Igraju
se konji rata ... a rata ce uvijek biti garant ... samo nas nece biti!"
... rece Alica.
"Hocemo
li do Kastela, evo taman svice Ale?"
"Ajmo,
fatati se tih lepinja, a dje cemo inace, sve je zatvoreno, nista ne radi!”
No comments:
Post a Comment