Vladislav Bodnaruk - Toba: 5. dio Lazni Heroji

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

***************************

"Jovanovicu ... budalino, mrtav si kad ti ja dodjem!" ... rece sad stalozen glas i dodaje ... "Govori  ti komadant Grada Banjaluke, napuni topove, cekaj dok se Pre'sje'nik Opstine probudi, a onda cekaj da navali "Omladina sa Sibova" ... konju!!! Tada ide pad i predaja Banjaluke!"

"Pa znas li ti naredbu, uopste!"

"Znam druze Generale ali nas je Omladima iznenadila svojim izvidjacima!  Brilijantan potez, omladinskog rukovodioca Goje!"

Muk u telefonu. 

"Brilijantan?! Kapetane Jovanovicu ... brilijantan!" - culo se sa druge strane zice, (uz potih krkljaj i jecaj), jakako ovaj sam ja dio ismislio da bude bolja prica ... k'o dinamicnije je!

Onda se glas s druge strene zice malo procisti, valjda se presabr'o i razmislio, te okrenu sve u svoju korist! Rece, smireno, gotovo ponosno: "Eh, omladinac Goja je legenda, Jovanovicu ... postavit cu ga za desetara u Komandi ... matere mi!" 

Napad na Banjaluku je trebalo da bude izveden u 00.60h!

A mi, Alica i ja smo usetali u  Grad u 00.50h. Faktor iznenadjenja, sto 'no kazu u vojnim vjestinama ratovanja!

Uglavnom, dok su probudili borce na Sibovima, Predsjednik Opstine vec pio drugu kafu!

Oko 00.90  casova stusti se Goja, sa svojim mamurnim jedinicama te "Socijalisticke Omladine sa knjizicama" a Rat vec bio gotov, zahvaljujuci, naravno nama! I jos po svemu sudeci, mi pobijedili posto je mrski neprijatelj ostao bez municije! 

Koliko smo to jutro Ale i ja spasili neduznih zivota, nigdje nije bilo zapisano a onol'ki Grtad! 

"Da opalim Topovski plotun, druze Generale, upita onaj Oficir Jovanovic sa unakrst zaljepljenim hanzaplastom preko crvene zvijezde petokrake, na sljemu, a pogleda  Predsjednika Opstine znacajno?"

"Kol'ko imas jos plotuna Jovanovicu?" ... nezainteresovano (razocarano) upita Komandant Grada.

"Jos samo jedan, druze Generale!"

General pogleda u Predsjednika Opstine a ovaj samo iskrenu svoj fildzan kafe naopako i snazno zabi kaziprst u njega ... ko ono kad odes kod ciganke da ti gata!

"Nemoj vise pucati Jovanovicu, svejedno ce veceras vatromet!" ... rece Komandant Grada! 

Predsjednik Opstine ... poliza svoj kaziprst! Prevrnu ocima, zagleda se u fildzan I rece: "Svidja mi se ovo, svidja mi se! Ovo ce biti najbolji ikad napisani izvjestaj Marsalatu, o jednoj fingiranoj akciji na grad. Nase diverzantske jedinice, u sastavu od svega DVA covjeka, razbile kompletno okupatorsko uporiste u sastavu od 1000 neprijateljskih vojnika ... cekaj stavi 1000 do zuba naoruzanih okupatora, prevrnu ocima  Predsjednik, zagleda se u prazno a onada hladno upita Komandanta Grada koliko je stvarno bilo ljudi u akciji.

"Pa po nasim procjenama  ... druze Predsjednice ... trebalo je biti oko 500 ... najmanje!"

Skruseno odgovori  Komandant, sam sebi smijesan!

"Dobro, sta se "ondak" libimo ... stavimo u isvjestaj 2000, 3000, ma kako hoces, do tebe je! Znas da ne volim da gusim samoinicijativu!

Al' nek' bude realno! Jakako! Samo realno! Znas mene!" 

"A kako se ti zoves maleni?" ... upita General!

"Pa Alica ... jebogati!"

"Lijepo ime, sto ono kazu, bas momacko! Da nis' ti pomalo Albanac!? Sta ti Caca radi!?"

"Drzi slasticarnu, sto pitas!? drzne se Ale.

"Eto, znao sam ... Narod jedva ljeba da ima a Albanac se razbacio sa kolacima!"

"A ti zuti?" ... upita mene.

"Sta ja!?"

"Odakle si ti, Matereti? I kakvo ti je to ime? Da ti nisi Galcijan, Ukrajinac ili ne daj boze ... Rus!? Samo nam jos fali varsavski Pakt u Jugoslaviji!?" ... razrogaci oci General! Ma idete li vi u kakvu skolu?"

"Idemo!" rekosmo u glas.

"U kakvu?"

"Gimnaziju!"

"U sta ... u Govnazijuuu! Treba to odna' minirati ili kakvu manju atomsku na to baciti!" bjesni General.

"Sto zaboga rusiti Gimnaziju Generale, tvrdo zdanje ... moze se uvijek prepraviti u kakav prikladan Zatvor! To nam' i fali ... uostalom!" dopuni Generala Predsjednik.

"Sto bas Zatvor, Pre'sje'nice?"

"Pa meni izgleda solidnije od "Crne Kuce" a i veca je! Logika stvari! Zato!"

"Bjezi bolan, Zatvor treba praviti na Tunjicama i opasati strujom! Ovi ti ne valjaju za socijalisticke borce! I jeste li, matere li vam, clanovi one Socijalisticke Omladine Jugoslavije?"

"Cega ... aaaa!?" ... opet naivno zinusmo!

"Znao sam, znao sam ... odma' sam znao!" rece General.

"Vidi im samo ... glavusa!? M'rs odavle ... obadvojica! I jos copate te lepinje! Odna' to vratite u korpu! Cuj ... Govnazijalci ... kvazi inteligencija ... fuj! Ma ako ikad iko razvali ovu nasu lijepu zemlju radnika i seljaka bice to ova kvazi elita! Plus albanska Iredenta!"

"Pre'sje'nice ova dovojica ti nista nevaljaju ... nista ovo ne lici na "Boru i Ramiza" ... ovo su Trockisti, ovo je zalutalo u Revoluciju!"

"Nadji drugu dvojicu Generale, ne moram ja u svemu da mislim, eno ti onaj debeli i onaj kraj njega!"

"Dje? Pre'sje'nice, dje gledate?"

"Kod korpe sa lepinjama!"

"A tu si ti debeli, i dje bi ti drugo, neko kod lepinja ... dodjite obadvojica ovamo!" Dva debela supka umrla od straha, noge im klecaju ... pridjose pokorno!

"Odgovaraju li!?" ... pita General.

"Malo su puniji, neka, neka ... skocio nam standard od Rata na ovamo, al' odgovaraju!" ... rece Predsjednik!

"Jelde, a vi ne idete u Govnaziju!?"

"Ma jok, kakvi ... mi smo iz SUPare!"

"Tako je SUP ... prava skola za Omladince! Dadni im ondak onaj papir, ovaj ono priznanje, some! I dje sada onaj papak iz Banjaluckih Novina da nas uslika se mladim oslobodiocima grada!?"