Moram priznati da mi je uvijek bila mutna razlika izmedju Geodetskog zavoda i Katastra. Pa kad se tome doda i Gruntovnica - ostajem potpuno zbunjen i uplasen ako moram ici u te, meni nepoznate, sluzbe. A tek sada, nakon skoro trideset godina zivota negdje drugdje, ta mi je razlika jos mutnija a moj strah jos veci.
Elem, jos prosle godine podnio neki zahtjev u jednu od tih sluzbi. Ne sjecam se koji, Geodetski ili Katastar. Rjesenje mi je poslano kad sam vec otisao iz Banja Luke i vraceno posiljaocu. Da bih zavrsio posao vec treci dan po povratku u Banja Luku odem u Katastar ili Geodetski. Udjem na vrata bliza parkingu i tu me doceka lijepo dotjeran sluzbenik ciji posao je da organizuje stranke da ne bi lutale od jednog do drugog saltera, od kancelarije do kancelarije, od Geodetskog do Katastra. Ponudi me da sjednem na jednu od rijetkih stolica da ne bih cekao ispred vrata. Sjedim i skracujuci vrijeme cekanja, posmatram sta se desava oko mene. Uocavam prvo da je nebrojeno natpisa da ratni vojni invalidi i njihovi nasljednici imaju prednost na salterima, kao i da trudnice pripadaju ovoj kategoriji. Napisi jedan do drugog! Mislim da je nepotrebno toliko isticanje jedne od kategorije gradjana u odnosu na druge! Covjek koji organizuje stranke ocigledno voli svoj posao i uziva u njemu. Sa svakom strankom poprica o problemu koji ga je doveo tu, naziva kancelarije, pita, slusa, objasnjava, upucuje stranke do saltera ili da izidju iz ove prostorije pa oko zgrade odu na vrata Katastra...
Ovo sto posmatram podsjeca me na raskrsnicu regulisanu semaforima - ali i saobracajcem u isto vrijeme. Pitam se kako bi sve to radilo kad bi stranke same ulazile i stajale u red ispred saltera. Ubrzo shvatam da o ne bi dobro radilo, jer kako bi se onda znalo ko je ratni vojni invalid, ko trudnica- a ko nista od toga. Zamisljam kako bi to izgledalo da rade samo semafori i da nema i saobracajca. Kao da vec vidim stranke koje hrle na vrata da preskoce one ispred vrata, proguraju se ispred onih koji stoje u redu "samo da nesto pitaju"... Oni preskoceni gube strpljenje, pokazuju svoje invalidske kartice, trudnice pokazuju svoje stomake... svadja, psovke ... haoticno otvaranje vrata kancelarija. Pitanja, potpitanja...Ne, ne, bez usminkanog saobracajca bio bi to nas uobicajeni balkanski krkljanac!
Iskoristim momenat kad niko nije bio ispred saltera br. 1 i odem i ja "da pitam nesto". I za cudo, sluzbenica me saslusala, objasnila da trebam da napisam zahtjev za ponovno izdavanje mog rjesenja, uplatim taksu, ako hocu uplatim i duplu taksu da ubrzam proces i cekam da mi rjesenje stigne na adresu. Objasnjavam da cesto nisam na toj adresi i da se moze desiti da se rjesenje ponovo vrati posiljaocu i pitam kako mogu dobiti rjesenje sada, kad sam vec tu. Ta mogucnost ne postoji. Ucine mi uslugu i posavjetuju da u zahtjevu ostavim svoj broj telefona na koji ce me obavijestiti kad Katastar pripremi rjesenje, pa da dodjem i uruce mi ga. Ova zadnja varijanta je ponudjena tek nakon sto se na salteru br.1 nasla i jedna od sefica, kako mi se ucinilo, koja me lijepo saslusala i jos ljepse nasla rjesenje koje mi odgovara.
I stvarno, na moje veliko i prijatno iznenadjenje, nakon dva dana pozove me sluzbenica iz Katastra i saopsti da mogu doci da mi uruci rjesenje! Koliko god bih ja imao ideju kako da sav taj posao organizujem efikasnije, moram priznati da mi je ovo iskustvo pomogle da se ublazi i moj strah Geodetskog zavoda, Katastra, pa i Gruntovnice.
No comments:
Post a Comment