Sve drugo je ljubav. Uzivao sam citajuci. Hvala.
Tvoj momak M. je sretan covjek.
***********************
Bilo je to jedne davne godine, studentska vremena. Moj momak došao u Beograd da me posjeti, na par dana. Bilo možda proljeće, sunčano vrijeme, kej, Ušće, Kalemegdan i sve što uz to ide…
Između ostalog, veli on meni tada da je dobio karte za fudbalski derbi (?!) na Marakani, i to karte za zapad. Sa sportom ja nikad nisam bila „na ti”, pogotovo ne sa fudbalom. Ovo ZAPAD mi, recimo, nije ništa značilo. Al’ hajde, meni je, zna se, lijepo bilo biti s njim, pa makar i na tom stadionu!
Nisam primijetila ni da smo mnogo ranije krenuli na utakmicu, a onda vidim da haman cijeli grad teče u istom pravcu... rijeka ljudi... Sam ulazak na stadion potraja, jedva sam dočekala da sjednem. Onda shvatih da smo mi zapravo stigli među prvima, jer su se još dugo popunjavale tribine i podizala atmosfera velikog iščekivanja. Bilo mi zanimljivo, takvom sam ja zapravo zamišljala atmosferu antičkog teatra. Oko mene sve više zastava, truba, kojkakvih čegrtaljki, a ja mislim na sendviče i termos s kafom... kad... dva reda iza nas ugledah, bogami Ljubu Tadića, pa još neke velike glumce, književnike, pa poznate uglednike... među nama, običnom rajom, izgledali su savim obično.
Dok je dole mala, pirgasta lopta letjela s kraja na kraj zelene površine, a njih 22 za njom trčali k’o ludi, hiljade ljudi je sve snažnije pulsiralo u sve bržem ritmu. Zaglušujuća buka slijevala se u krešendo, a onda vrhunac! 1:0 ! Janković dao gol! Ljutito se tad i M. spustio na sjedište, brondao... meni bilo pomalo smiješno, al’ ne htjedoh da pristajem na muku. Gledam reakcije onih poznatih u publici. Samo je Veljko Vlahović ostao smiren, kao i uvijek. Golova više nije bilo. Toliko izlivenih emocija zbog jednog gola.
I danas smatram da po pitanju primljenog gola ne možeš ništa dok god je lopta okrugla! Poslije sam još slušala o ‘’filozofiji fudbalske igre’’...
Bila je to dakle moja jedina fudbalska utakmica u živo, rado je se sjetim... po suncu koje nas je cijelo vrijeme kupalo i po plavetnilu iznad zelenog stadiona koje je kasnije postalo zagasito, po šarenilu koje je titralo tribinama, po toliko mnogo poznatih lica u masi navijača, po sjaju u oku moga M!
I zato dok se ovih dana na TV vrte prenosi iz Pretorije, ja nešto svoje radim, al’ ipak zraknem prema ekranu ne bih li vidjela šta to neprestano jednolično zuji (M. kaže da je to afrički navijački specifikum). Pomislim na ono sunčano beogradsko popodne i sve što uz to ide...
A kad sam prije koju godinu vodila đake na ekskurziju, nisam se previše ženski čudila zašto je toliko važno i neizostavno posjetiti Nou Camp u Barceloni. Pogled sa tribina je zbilja veličanstven, meni k’o onda na beogradskoj Marakani! Mojim đacima iz savim drugih, takođe razumljivih razloga.
Svima pozdrav, Ljilja M.
Draga Ljiljo,
ReplyDeleteZima u Australiji, virusa na sve strane, pa i u mome racunaru, te nisam siguran hoce li ovaj komentar proci. Kad god otvorim blog promjene, virusne valjda. Ovome u cosku sinoc glava veca, danas me gleda sa strane. Da nema osmjeha, i na licu i u ocima pomislio bih da sam zalut’o.
Da ne zalutam do kraja treba mi tvoja pomoc. Skonto sam ko je igrao, gdje je igrao, ko je pobijedio, ko je od uglednika bio u publici, za koga je M. navijao.
Jedino ne znam, ko je taj M.
Ma, Vjeko, znaš ga 100%. Tad je bio potpredsjednik Republičke konferencije Muzičke omladine Bosne i Hercegovine, kao što vidiš, jedan od uglednika.
ReplyDeletePozdrav Tebi i cijeloj Australiji, Lj. M.
Draga Ljiljo,
ReplyDeleteMatematicki M = mm ; pozdravi ga; vidimo se uskoro; al’ iz daleka.
Dao sam u zadatak onom mom netjaku da nas video linka. Vjerujem da ces ga uskoro vidjeti. Ta nece on dozvoliti da mu se razrednica i ona mala missica sastaju pjesaka. Vozace on na relaciji Caire- Rosulje.
A ako zaboravi (zadatak) onda mu je ona ‘mala plava’ pravo dosla glave.
pozdravi
Da nije onaj sto drzi slikajuci aparat dok Srki zalijeva bastu, da prostis? ;)
ReplyDelete