Friday, December 02, 2011

MARIO: ŠAHOVSKI BOEM VLADO (2)


Vlado Kozomara je bio novinar od pera, neki njegovi tekstovi imaju vrijednost literature. Pisao je za dnevne novine, pisao za periodiku. Ostalo je upamćeno da su satiričari i šaljivdžije Vlado Dijak i Vlado Kozomara jedno vrijeme uređivali Veselo veče na Radio-Sarajevu (’VD urednik i VK majstor’).


Svestranom Vladi pri komentarima šahovskih partija nisu bile potrebne dotada uobičajene fraze:

’’Ovo otvaranje je smislio Averbah, a za dalju interpretaciju odgovoran je naš majstor.

... neljubazni skakač ruši sve zamisli svoga ... kralja.

...ovaj potez ga čini nemoćnim za protivakciju jer mu damino krilo služi samo da dekoriše tablu.

...slijedi tipična razbijačka žrtva nakon koje u kraljevskim odajama nastupa nepodnošljiva promaja.

...od premudrog Solomona do danas pamet se usavršavala, osim u šahu....

U vrtlogu cajtnota simfonija je ostala nedovršena.’’

Poznati su njegovi izvještaji sa Međunarodnog sarajevskog turnira koji je prije četiri-pet decenija imao veliku reputaciju. Šahovska rubrika se tada sa uobičajenog dna stranice selila na mjesta koja su prodavale novine. Produhovljeno i šarmantno, duhovitim i sočnim rječnikom Vlado je oduševljavao... jutarnja kafa se obavezno pila uz njegove tekstove (dijelove sam za ’Parkić’ prepisao iz požutjelih novina):

  • U ovom kolu prevladavale su tzv šusterske partije. Nedolično. Dobro vele stari ljudi: može džamija biti ne znam koliko golema kad hodža u njoj uči samo ono što zna. A večeras jedva da se nešto znalo. Mnogo se želo tamo gdje se nije sijalo. Jednom riječi, sove su pjevale slavujima.
  • Ja sam takođe animirao i publiku i protivnika. Jednim kafanskim potezom još u otvaranju napravio sam od rokade pravu Baščaršiju. Protivnik je u njoj mogao kupiti sve što je htio: od pješaka do dame. Slučajno sam formular ispunjavao crvenom olovkom, pa se lijepo slagao sa bojom moga lica zbog ovakve igre.
  • Ko se večeras uhvatio u ovo 11. kolo, zaista bi poput one babe dao dukat da iz njega izađe. Baš kao da su ga đavoli vodili. Za mnoge je bilo nesrećno, no, kako kažu stari Grci, ko bi znao za Hektora da je Troja bila srećna.
  • Oni su jedan na drugoga nasrtali dužinom čitavog fronta večerašnje partije. Naravno, častili su jedan drugoga i slabim potezima, jer drukčije do gužve kakva je bila nije ni moglo doći. Za vrijeme obostranog oštrog napada na rokade naš majstor se zapleo u veliki cajtnot, a za uzvrat njegov protivnik je imao vremena da baš ništa ne vidi u poziciji. Kada je jurnjava i lupa figura završila ovaj naš je imao čistu figuru više.
  • Večeras binjedžije dojezdiše pred vrata finiša. ’Iza jahača sjedi crna briga’ – veli Horacije. Došao je trenutak kada trka nudi svoju posljednju sreću. Mnogi će nju da okrive zaboravljajući da je ’Propast tvoja iz tebe, Izraele’.
  • Ovo što je do sada viđeno raduje oči. Plemeniti rat je vođen neštedimice. Ruka se pružala ruci uglavnom kada su figure rekle sve što su imale da kažu. Moto turnira je bio da partnera, magarca i orah treba tući. Pljesak takvom šahu, građani.
  • Njih dvojica su uzorni igrači, ali nisu atraktivni. Igru uporno rashlađuju logikom, pa je lakše naći crva u čeliku nego njih u pozi šahovskog Hamleta.
  • Nije na vrijeme uočio da je uspavana ljepotica ipak žmirkala očima čime je njegovog kralja povukla u susjedni sokak. Bilo je kasno kada se naivko našao u ćorsokaku. Partiju ipak igra grešan čovjek.
  • Priča se da pred vratima pakla stoji strašni pas Kerber. To nije istina, jer da je taj pas stajao pred ulazom u moju današnju kombinaciju ja bih znao da me iza vrata čeka pakao. Ovako sam osjetio sve muke šahovskog grešnika. Gurao sam figure poput legendarnog Sizifa – beznadežno.
  • Inicijativa se ubrzo pretvorila u bujicu raznovrsnih prijetnji a kada je jedna od tih prijetnji porasla za udaju, morao je između svojih figura odabrati najljepšeg momka – kralja.
  • Vukić je ostvario san. Odlučni poen stiže posljednjim vozom kada mu je protivnik ’genijalno’ žrtvovao figuru. To rezbareno drvce nosilo je mnogo sudbine. Skromni banjalučki aga postade paša. Već treći u gradu na Vrbasu. Još malo pa će se iz Banjaluke seliti građani zbog bruke što nisu internacionalni majstori.
Sve polako nestaje, a ovo vrijeme kada šahom dominiraju pragmatične mašine i kada se nagrađuje samo uspjeh nema razumijevanja za boeme i igru duha. A hoće li se pojaviti neka monografija posvećena Vladi Kozomari nažalost odlučiće preživjeli ’paceri’.

Mario

No comments:

Post a comment