Jutros mi Baisa javlja tuznu vijest.
Otisao je moj dobri drug, moj prijatelj, kosarkas Mile Domazet.
Sa Milom me prijateljstvo veze jos iz mladosti. Bio je mladja kosarkaska generacija i naslijedio me je na mjestu beka i kapitena u KK Rade Licina.
Ni rat, ni daljina nisu prekinuli nase druzenje. Nastavili smo onako kako smo mogli. Mile je zivio u blizini Zadra, ali je posjecivao djecu u Detroitu. Kada mu se 2005. sin Slaven zenio u Detroitu, pozvao je Biljanu i mene na svadbu. Mi smo ga 2007. sa nasom Bojanom posjetili u Sabunikama gdje se nakon rata napokon skrasio.
Nije volio Sabunike. Nije volio ni svoj usamljenicki zivot... Ali se nije zalio.
Nije mu se ostvarila zelja da se pridruzi djeci Slavenu i Sanji u Detroitu, niti da uziva u unucadi.
Prerano si otisao dobri moj druze.
Neka ti je laka banjalucka zemlja.
Dragi Canak,
ReplyDeleteznam sta znaci izgubiti prijatelja. Boli jako. Nije na isti nacin kao izgubiti nekog iz familije, ali opet boli. Bole sjecanja, boli daljina , bole izgubljene godine koje nismo bili zajedno, boli i cinjenica da ni na sahranu ne mozemo otici. Familji, tebi i svim prijateljima pokojnog Mile iskreno saucesce,
Emira
Hvala ti Emira. Koliko u ovakvim prilikama zelimo razgovor sa prijateljima. Onim zajednickim. A boli, jer ostalo ti je samo da zamisljas kako si na groblju Sv. Marka u Banjaluici, kako stvarno ispracas svoga druga, kako si u drustvu onih koji osjecaju isti bol, kako vam se pogledi susrecu, kako se nijemo pozdravljate i bez izgovorene rijeci razumijete, jer ispracate zajednickog prijatelja. Boli, jer cak i to mozemo samo zamisljati...
ReplyDeletePoštovani,
ReplyDeleteigrom slučaja našao sam večeras Vaš blog pa evo pišem...Bio sam igrač u KK Rade Ličina do nesretnog rata ...igrač junior koji je svoje prve košarkaške korake učio od Mile Domazeta a večeras me pogodi tužnba vijest...pokušavao sam do Mile doći ali nisam uspjevao ...imao sam želju da ga vidim a sad saznajem da je živio u Sabiunikama gdje sam prije rata imao vikendicu...sječćam se njegovi riječi kada je odlazio...želio je da idem sa njim tada u Rijeku u Kvarner da potpišem ugovor ali rat je već bio na pomolu i moji me kao 16-godišnjaka nisu pustili..tada mi se srušio svijet i još nekoliko puta poslije toga ali takav je život... rodio sam se, živim u B. Luci imam porodicu i uredjujem sportski portal www.sportlive.ba zajedno sa bratom koji je invalid. To radim iz hobija i ljubavi prema djeci koja vole sport i grad Banjaluku..pratite nas...uskoro počinju aktivnija sportska dešavanja...završnica područne pionirske lige B. Luka...pišite... Takav je život.