Lipi moj Emem. U nedostatku vremena nisam uspio da se javim na ovaj tvoj prilog, iznanadjenje je bilo veliko posto si odnekud isceprkao ovaj moj 'jubilej'. Posto ti nisi rekao da i drugi znaju, radi se u ulasku u 7-u deceniju zivota. Sada sam punopravni clan mnogih. U Americi me cekaju raznorazni popusti namijenjeni onima koji prevale 60-u. Hvala na cestitci mojim bivsim 'mikroelektronicarima' Natasi i Vjeki iz daleke Australije. Znatizeljan sam odkuda si iskopao ove fotke. Prva je sa Cajevacke proslave, 10-ca rada. Drugu sliku nemam pa bi te molio za kopiju. Pozdrav od Aititi-ja. Ti si uvijek bio originalan pa i sa ovim Nicknamom koje bi ovdje Ameri puno lakse izgovarali nega sadasnje moje ime. Ubise se sa lomljenjem jezika. O tome bih mogao napisati dobar prilog. Pozdrav svima.
Svijet je mali, moj Izete, samo su ljudi udaljeni. Ali kada se želi, može se ovladati i dimenzijama kao što su prostor i vrijeme. Meni se događa da sam povremeno jednom nogom još u našoj ME, a drugu čak umočim u rijeku Ohajo… Trudim se da mi prostore i sjećanja ne osvoje ni tmača, ni drača. Pri jednom sporadičnom raščišćavanju (kao da čujem Ljiljin grohot) nekog od odsluženih kofera, na ‘požutjelom’ papiru uz termine ‘PA’, ‘PR’ i ‘radni zadaci’ uočih tvoje ime uz zaokruženu sitnu i polučitljivu napomenu: ‘danas rođendan’. Datum na vrhu stranice, a godina preuzeta od vršnjakinje ti iz istog razreda o. škole ‘Milan Radman’. Do fotki sam došao na pomalo ‘filmski’ način. Prije par godina naš kolega, tvoj stari prijatelj, a moj komšija, Veljo zvani Brko (vidi pod Slike), pronašao ‘štos’ slika u nekom ćošku nekad naše Mikroelektronike. Slike iz vremena samoupravljanja i obilježavanja važnih datuma. Tim povodima se slikalo, na slikama ja predavao neka priznanja i čestitao. Kamera je zabilježila da se tada i ljubilo (onako drugarski). Veljo se tek nakon konsultacije sa Srđom ohrabrio da mi preda fotke. Valjda se plašio Ljiljine reakcije… A Ameri, neka se malo muče… Biće zanimljivo da napišeš nešto na temu ‘Muke po Amerikancima’. Jasni, podmlatku i tebi, veliki pozdrav, Mario
A tako znaci moj Mario. Predpostavljam odakle je informacija stigla. Pozdravi mi svoju svastiku Gocu, moju skolsku drugaricu. A to sa slikama... zar je moguce da sam se vukao tamo po nekoj prasini poslije toliko godina predanog rada u firmi?(ha,ha,ha) Hvala na sjecanju i sacuvaj mi fotke do naseg novog susreta. Bas je zanimljivo je kako si dosao do njih.Veliki pozdrav tebi i Ljilji. Izet
Ma, men' se cini da ovom 'obrijanom' treba cestitati nesto, valjda.
ReplyDeleteCestitam!
Čestitam bivšem radnom kolegi, što god bilo.
ReplyDeleteLipi moj Emem. U nedostatku vremena nisam uspio da se javim na ovaj tvoj prilog, iznanadjenje je bilo veliko posto si odnekud isceprkao ovaj moj 'jubilej'. Posto ti nisi rekao da i drugi znaju, radi se u ulasku u 7-u deceniju zivota. Sada sam punopravni clan mnogih. U Americi me cekaju raznorazni popusti namijenjeni onima koji prevale 60-u. Hvala na cestitci mojim bivsim 'mikroelektronicarima' Natasi i Vjeki iz daleke Australije. Znatizeljan sam odkuda si iskopao ove fotke. Prva je sa Cajevacke proslave, 10-ca rada. Drugu sliku nemam pa bi te molio za kopiju. Pozdrav od Aititi-ja. Ti si uvijek bio originalan pa i sa ovim Nicknamom koje bi ovdje Ameri puno lakse izgovarali nega sadasnje moje ime. Ubise se sa lomljenjem jezika. O tome bih mogao napisati dobar prilog. Pozdrav svima.
ReplyDeleteTufe, sta cekamo?!
ReplyDeleteDobrodosao u drustvo iskusnih!
Svijet je mali, moj Izete, samo su ljudi udaljeni. Ali kada se želi, može se ovladati i dimenzijama kao što su prostor i vrijeme. Meni se događa da sam povremeno jednom nogom još u našoj ME, a drugu čak umočim u rijeku Ohajo… Trudim se da mi prostore i sjećanja ne osvoje ni tmača, ni drača.
ReplyDeletePri jednom sporadičnom raščišćavanju (kao da čujem Ljiljin grohot) nekog od odsluženih kofera, na ‘požutjelom’ papiru uz termine ‘PA’, ‘PR’ i ‘radni zadaci’ uočih tvoje ime uz zaokruženu sitnu i polučitljivu napomenu: ‘danas rođendan’. Datum na vrhu stranice, a godina preuzeta od vršnjakinje ti iz istog razreda o. škole ‘Milan Radman’.
Do fotki sam došao na pomalo ‘filmski’ način. Prije par godina naš kolega, tvoj stari prijatelj, a moj komšija, Veljo zvani Brko (vidi pod Slike), pronašao ‘štos’ slika u nekom ćošku nekad naše Mikroelektronike. Slike iz vremena samoupravljanja i obilježavanja važnih datuma. Tim povodima se slikalo, na slikama ja predavao neka priznanja i čestitao. Kamera je zabilježila da se tada i ljubilo (onako drugarski). Veljo se tek nakon konsultacije sa Srđom ohrabrio da mi preda fotke. Valjda se plašio Ljiljine reakcije…
A Ameri, neka se malo muče… Biće zanimljivo da napišeš nešto na temu ‘Muke po Amerikancima’.
Jasni, podmlatku i tebi,
veliki pozdrav,
Mario
A tako znaci moj Mario. Predpostavljam odakle je informacija stigla. Pozdravi mi svoju svastiku Gocu, moju skolsku drugaricu. A to sa slikama... zar je moguce da sam se vukao tamo po nekoj prasini poslije toliko godina predanog rada u firmi?(ha,ha,ha) Hvala na sjecanju i sacuvaj mi fotke do naseg novog susreta. Bas je zanimljivo je kako si dosao do njih.Veliki pozdrav tebi i Ljilji. Izet
ReplyDelete