Tuesday, September 18, 2012

Maja Radević: Kopaj to ponovo, Sem

U nedavno emitovanoj reportaži “National Geographica” iz Visokog dvojica britanskih naučnika, geolog DOUGAL JERRAM i arheolog HENRY JEROME CHAPMAN, osporili su tvrdnje SEMIRA OSMANAGIĆA da u ovom bosanskom gradiću postoje piramide stare hiljadama godina.



Kada su dvojica profesora Britanskog kraljevskog instituta, geolog Dougal Jerram i arheolog Henry Jerome Chapman, doputovali u Visoko kako bi za National Geographic napravili reportažu o istraživanjima Semira Osmanagića i njegovim tvrdnjama da u ovom bosanskom gradiću postoje drevne piramide, trudili su se, prema vlastitom priznanju, da zadrže otvoren um i objektivnost i da pristupe temi bez bilo kakvih predrasuda - onako kako i dolikuje uglednim naučnicima, u ovom slučaju angažovanim za potrebe jedne od najpopularnijih medijskih kuća na planeti. Poslije višednevnog istraživanja, mjerenja, razgledanja, obilazaka podzemnih tunela, pentranja na Visočicu, snimanja iz aviona i iscrpnih razgovora s Osmanagićem, dvojica britanskih istraživača zaključili su, ukratko, da u Visokom nema ni P od piramida.

Položaj stranica brda nije 45 stepeni, kako tvrdi Osmanagić, nego 26, stijene su formirane prirodnim putem, a podzemne tunele koji su tu navodno već hiljadama godina zapravo kopaju sami volonteri Osmanagićevog projekta, uz veliki rizik od urušavanja i potencijalne katastrofe, zaključili su istraživači National Geographica, spakovali se i zauvijek napustili Visoko.

Jerram i Chapman nisu prvi, a vjerovatno ni posljednji naučnici koji su “na licu mjesta” utvrdili da je cijeli Osmanagićev projekat čista konstrukcija jednog čovjeka koji, sada već punih sedam godina, vrši iskopavanja u Visokom, uporno tvrdeći da se tamo nalaze građevine koje će promijeniti cijeli tok svjetske civilizacije i istorije kakvu poznajemo. Priča o tome kako je Semir Osmanagić “otkrio” piramide u Visokom spada sama po sebi pomalo u domen naučne fantastike. Nakon što je godinama živio u Houstonu, u Texasu, gdje je uspješno vodio kompaniju koja je izrađivala dijelove za naftne platforme i u kojoj je, sve do početka recesije, zapošljavao preko stotinu radnika,

Osmanagić, inače rođeni Zeničanin, u Sarajevo je došao 2004. godine kako bi promovirao svoju knjigu Alternativna historija, koja je objavljena u izdanju TKD Šahinpašić. Nekoliko mjeseci kasnije, u aprilu 2005. godine, dobio je poziv da posjeti Zavičajni muzej u Visokom.

“Po dolasku u Visoko, pažnju mi je privuklo uzvišenje pravilne geometrije, danas u svijetu poznato kao Bosanska piramida Sunca, s četiri strane, trouglastim stranicama, jednakim nagibom strana, izraženim bridovima. Kompas mi je pokazao da su stranice orijentirane prema stranama svijeta (istok-zapad, sjever-jug). Odmah sam znao da je riječ o vještačkim strukturama, jer sam vidio stotine sličnih piramida prekrivenih nanosima zemlje u Meksiku, Guatemali, Kini, Salvadoru, Belizeu. Prema tome, niko mi nije dao nikakve prethodne informacije, već sam na licu mjesta, po prvom dolasku u Visoko, zaključio da je riječ ne o prirodnom brdu, već o vještačkoj konstrukciji”, objašnjava za “SB” Semir Osmanagić.

Kada je objelodanio svoju teoriju o piramidama, u javnosti je zavladala potpuna euforija: od stanovnika do tada uspavane čaršije Visokog, koji su se naglo “probudili” prepoznavši izvrsnu priliku za profit, preko bosanskih patriota čija je glavna teza bila “a kad mogu Egipćani, što ne bi mogli i Bosanci”, pa sve do brojnih političara, ministara i lokalnih privrednika, koji su se ponosno fotografisali pokraj “piramida” u društvu sa Osmanagićem i isticali kako ovakav projekat, “od državnog značaja”, trebamo svi zdušno podržati. Najveću podršku iz vrha državne vlasti Osmanagiću su u to vrijeme dali tadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i bivši federalni premijer Nedžad Branković. Međutim, Silajdžićev stranački kolega i bivši ministar kulture i sporta FBiH Gavrilo Grahovac žestoko se usprotivio tome da se budžetska sredstva usmjeravaju za sumnjiva Osmanagićeva istraživanja, zajedno sa arheolozima iz Zemaljskog muzeja iz Sarajeva, koji su upozoravali kako su Osmanagićeve “piramide” zapravo tek ostaci srednjovjekovnog grada Visoki.
Projekat je na razmatranje u Vladu Federacije stigao još 2005. godine.
“Ideja je bila da u Visokom naprave bošnjačku Gospu”, kaže jedan bivši ministar iz Vlade FBiH. “Nije ih zanimalo šta kaže nauka, arheologija, izvještaji iz Zemaljskog muzeja… U početku su vidjeli samo priliku da se dobro zaradi od turista. Ali kako je vrijeme prolazilo, shvatili su da za tvrdnje o postojanju piramida, ipak, morate imate neke konkretne dokaze.”
U međuvremenu, Semir Osmanagić je sa timom najbližih saradnika, kako bi prikupio sredstva za svoja istraživanja, osnovao Fondaciju Bosanska piramida Sunca. Uz jednog od njegovih najbližih saradnika, novinara, publicistu i arheologa-amatera Ahmeda Bosnića, koji obavlja dužnost predsjednika UO Fondacije, među članovima Upravnog odbora na zvaničnoj web stranici Fondacije navedeni su i novinari Vlastimir Mijović i Slobodan Stajić, akademik Vlatko Določek i Amila Omersoftić, dok je među počasnim članicama (i ujedno donatorima) bh. humanitarka i jettseterica Sanela Ćatić Jenkins. Pored samih sumnji u postojanje piramida, jedna od najvećih zamjerki onog dijela javnosti koji ne podržava Osmanagićev rad odnosi se na netransparentnost njegove Fondacije kada je riječ o utrošku finansijskih sredstava. Na web stranici Fondacije objavljena je lista od stotinjak donatora među kojima su, pored privatnih lica mahom iz dijaspore, i institucije kao što je Vanjskotrgovinska komora BiH, Općina Stari Grad, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Vlada Federacije BiH, Vlada ZDK, Turistička zajednica i Služba za zapošljavanje Ze-do kantona, Općina Visoko, pa čak i JU Apoteke Sarajevo. Međutim, nigdje ne piše koliko je ko dao novca, ali je zato data mogućnost uplate donacija putem web sajta - donatorski nivoi kreću se od minimalnih 10 i 25 eura (za “radna sredstva” poput rukavica i lopata), pa do 25.000 eura po donaciji što, kako je navedeno, odgovara cijeni angažmana jednog terenskog arheologa.

Na naše pitanje koliko je do sada ukupno novca uloženo u istraživanja u Visokom, Ahmed Bosnić kaže: “Uvjeravam vas da nijedna fondacija u BiH ne posluje transparentnije od nas. Svjesni smo da naša istraživanja rasplamsavaju maštu zlonamjernih i bolesnih umova i zbog toga posebno vodimo računa o finansijama. Mi smo u ovih sedam godina imali u prosjeku oko 200.000 KM dotacija, a na istraživanjima smo ponekad zapošljavali i po pedesetak radnika. Najviše nam je pomogla lokalna zajednica Visokog i njeni uspješni poduzetnici. Federalna Vlada je na svojoj zvaničnoj sjednici održanoj u Livnu donijela odluku da nam se dodijeli pomoć od 300.000 KM, ali taj novac nikad nismo dobili voljom ministra Grahovca. I Semir i ja, i svi članovi Upravnog odbora rade kao volonteri i svoje aktivnosti nikada nismo naplaćivali. S druge strane, naše finansije vodi zvanična finansijska servisna institucija i precizno se zna kako je utrošena svaka donirana marka. Uostalom, svi donatori dobijaju periodične i godišnje finansijske izvještaje i do sada nikada, baš nikada, nismo imali nijednu primjedbu. Nadam se da će tako i ostati.”
Čak i Osmanagićevi najveći kritičari slažu se da istraživanja u Visokom njegovoj Fondaciji ne donose neki veliki novac. Zapravo, Osmanagić je, prema nekim nezvaničnim informacijama, do sada uložio blizu milion KM vlastitih sredstava u istraživanja, što nam je i on sam potvrdio. “Naše zahtjeve za grantovima redovno odbijaju ambasade europskih zemalja, mada je ovaj projekt tačno ono što oni traže: neprofitna i nevladina fondacija, arheološki turizam i zapošljavanje mladih u turističkom sektoru. S nivoa države i Federacije Fondacija nije dobila nijednu marku, a pojedini novinari javno prozivaju ‘gdje su otišle pare državnih obveznika’. Koje pare!? Ja sam još uvijek najveći donator projekta s trećinom sredstava, Općina Visoko također ulaže trećinu, a ostalo je samofinansiranje putem prodaje ulaznica, knjiga i suvenira, te nešto malo od Turističke zajednice ZDK i visočkih firmi”, tvrdi Osmanagić.
Istoričar i novinar Fedžad Forto, koji je u svojim tekstovima nerijetko oštro kritikovao Osmanagićev rad u Visokom, kaže da i ljudi koji su se najviše zamjerili Osmanagiću, poput nekih njegovih bivših saradnika iz Fondacije koji su napustili projekat, priznaju da je Osmanagić uložio znatnu sumu vlastitog novca u istraživanja.
“Prevarant, šarlatan, zovite ga kako hoćete, ali činjenica je da on zaista čvrsto vjeruje u to što radi”, kaže Forto. “O tome dovoljno govori i sama činjenica da sve to traje već sedam godina. Naravno, živimo u demokratskom društvu i svako ima pravo na svoje mišljenje, ali meni je zaista jako žalosno vidjeti da se neko ismijava sa mojom zemljom, kao što je to bio slučaj u emisiji National Geographica. I u tom smislu Semira Osmanagića smatram najodgovornijim. Ovo, nažalost, nije prvi put da se BiH ismijava na ovakav način, ali će zbog popularnosti NG možda imati najveći odjek u svjetskoj javnosti”, naglašava Forto.
Sa druge strane, Osmanagića nalazi britanskih geologa uopće ne pogađaju. Odlučan je u namjeri da nastavi istraživanja u Visokom i čvrsto vjeruje da će njegov angažman, kad-tad, biti zapamćen u istoriji kao poduhvat koji je promijenio svijet, ali ponajprije budućnost Bosanaca i Hercegovaca.
“Zapadne zemlje su stoljećima stvarale kompleks niže vrijednosti našim naučnicima i javnosti, koju su navikli da cijene samo ono što dolazi iz inostranstva, a da potcjenjuje svoje vrijednosti. Kada jednog dana u našoj politici budu vizionari, shvatiće da je otkriće bosanskih piramida najvažniji razvojni projekt ove male zemlje”, kaže Semir Osmanagić.
Dodaje da se već treću godinu u Visokom organizira Međunarodna radna akcija volontera “MRAV” u kojoj učestvuju stotine mladih ljudi iz više od 50 zemalja svijeta, te da je samo ove godine otkriveno “više od 200 metara prahistorijskih tunela ispod piramida”.
“Na piramidama Sunca, Mjeseca, Zmaja i Zemlje su ove sezone otkrili neolitske keramičke predmete u kulturnim slojevima iznad samih piramidalnih građevina, čime se ponovo potvrđuje izuzetna starost piramida. Otkriveni su novi betonski blokovi koji prekrivaju Bosansku piramidu Sunca. Organski materijal s piramida je analiziran u radiokarbonskim laboratorijama i potvrđeno je da su piramide građene prije kraja zadnjeg ledenog doba”, tvrdi Osmanagić i zaključuje: “Naši stručnjaci, koji, nažalost, nemaju znanja niti volje da dođu do Visokog, a imaju obilje neznanja, nekulture i zavisti, još uvijek čine sve da zaustave projekt. I kada se pojavi naručeni dokumentarac kojeg su Englezi radili za National Geographic, s negativnim stavom prema našem projektu, onda izađu i oni u javnost. Nažalost, moraću ih razočarati. Projekt istraživanja bosanskih piramida trajaće decenijama, a ministri i ostali vodeći ljudi kulturnog establišmenta će dolaziti i odlaziti. Otkriće piramida u Visokom zauvijek mijenja svjetsku historiju, a broj volontera, medija i turista će se povećavati.”
(Slobodna Bosna)

No comments:

Post a comment