Pojam apatrid će najlakše predočiti
nekoliko biograf skih podataka. Rođen 1901. na otoku Sušaku. Obitelj 1902.
preselila u Beograd, a četiri godine kasnije u Budimpeštu. Školovao se u
Budimpešti, Bratislavi i Münchenu. Studirao u Beču. Poslije živio u Berlinu, Münchenu
i Henndorfu kraj Salzburga. Umro 1938. u Parizu. Po zanimanju je bio književnik
i zvao se Odon von Horvath.
Po tom životopisu Danilo Kiš je napisao
priču, u kojoj glavni lik kazuje: "Vi biste hteli, gospodo, da vam pokažem
svoju rodnu kuću? Ali, moja se majka porodila u bolnici u Fiumi. I ta je
bolnica već srušena. Nećete uspeti da stavite ploču na moj dom, jer je i on
valjda srušen. Ili biste morali staviti tri-četiri ploče sa mojim imenom: u
raznim gradovima i raznim državama, ali ni tu vam ne bih mogao pomoći, jer ne
znam koja je bila moja rodna kuća, ne sećam se više gde sam živio u detinjstvu,
jedva znam na kojem sam jeziku govorio." (Danilo Kiš, Apatrid)
Biografija po kojoj je napisana priča
opće je mjesto našega prostora i vremena. Ona je leitmotiv moderne europske
umjetnosti, paradigma milijuna. Apatrid. Čovjek bez domovine, čovjek koji više
nema osjećaja domovine. Čovjek kojemu je oteta domovina. Pribjegar s dva
spakirana kofera i sjećanjem na porušenu kuću. Njegov osjećaj je osjećaj
razvalina, mraka i potpunog opustošenja. Njegov put je linija od praga do
praga, koja završava u hladnim valovima Seine. Ali... Domovina je, ipak, ondje
odakle vas ne tjeraju - reći će ovih dana jedan Bosanac, i to može biti
kakva-takva utjeha. Do daljnjega.
Tlo Europe je palimpsest, pergamena na
kojoj su krvlju pisane povijesti naroda, jedna preko druge, i nijedna
generacija nije minula a da nije upamtila rat, glad, kugu, trešnju i svako zlo.
Na Balkanu pogotovo. Apatrid je istinsko dijete Europe, jučer
"klijent" u plinskoj komori ili gulagu, danas unutarnji disident što
luta ulicama Beča, gdje se upravo igra Odon von Horvath... Eine Unbekannte aus
der Seine... Ulicama Pariza... U svakom slučaju, onaj sumnjičavi, "što
uvijek traži dlaku u jajetu". Emigrant. Gnjida.
Ali, svejedno, poslušajte kako odjekuju
njegove riječi između razvalina pojmova i gradova: "Ne voli nijednu
zemlju. Ne voli nijednu zemlju: zemlje lako propadaju. Ne voli nijedan grad:
lako se pretvara u ruševine."
Mile Stojić
No comments:
Post a Comment