Tri romske pjesme

(Na prostorima nekadašnje Jugoslavije, živi i stvara pedesetak romskih pjesnika.MM)

******

Jovan Nikolić (Srbija)

Zavet

Sina ako ikad dobijem

Sa majčine sise pravo u kavez ide

Hraniću ga živim mesom

Umesto igračaka

Uneću mu šumske zveri

Nek se njuše

Nek se kolju

Nek nauči njihov jezik

I

Kad mečku napastvuje

Biće spreman za nevestu

Kad kurjaku kičmu slomi

Znaću da mi trud ne beše uzaludan

Kad odgrize čedo

Moju ruku što ga hrani

Pustiću ga među ljude.

******

Šemso Avdić (BiH)

Zašto me ne rodi neka druga žena

Spavam ispod čerge čistih duša,

uplašeni glas djece me probudi,

čuje se plač i metež Cigana,

oštri glasove maskiranih ljudi.

Kroz plač ono me doziva

i daje mi ruku ispruženu,

Zašto opet bježati! A kuda?

Opet gubim, nadu izgubljenu.

Uzeh ga tiho u naručje,

mjesto mu vlažno osta.

Oh! Kad bi bar za njega

pod nekim nebom, bilo sreće dosta.

Putujemo dalje u neizvjesnost,

šta se tu može?

Ono i ne sluti šta nam se sprema,

Ulij nadu Ciganinu, Bože!

jer on traži sreću koju nema.

On tako malen, al suzu pustio nije,

sudbina šiba, pred nama je put,

on mi pruži ruke i nevino se smije.

Bože! zašto nas vječno prokletstvo prati?

Što me ne rodi neka druga žena,

već baš ti… najdraža Ciganko mati!

*******

Fari Ibraimovski (Hrvatska)

Oči moje majke

Lijepo je gledati plavu sliku neba

u zrcalu vode.

Diviti se zvjezdanom prostiraču u valovima mora.

Još je veće zadovoljstvo gledati oči moje majke.

Biti zagrljen jednim pogledom.

Kad nema njezinih očiju, ja sam tužan.

Osjećam da mi je hladno, znam da sam sâm.

Njezine me oči griju, miluju, usrećuju.

Ponekad zaluta suza u njeno oko.

To je i moja suza.

Svaka majčina suza kaplje po mom srcu.