Thursday, February 13, 2014

Sečanj u siječnju ili ljutom januaru


Sneg više nije padao, samo je neki strogi vetar od koga se čovek naježi kovitlao klupka sitnih duboko zamrznutih pahuljica sa krovova i zasipao nemilice ulicu, prolaz i automobile. Žena i čovek, pogrbljeni, čvrsto su se držali za ruke i sagnute glave zamakoše iza ugla, ispred čekaonice i restorana autobuske stanice gde su ljudi sedeli kao prikovani i gledali šta se događa na­polju. Malo je putnika, a većina za­pravo namernici jer su imali želju ili potrebu da putuju, ali su od toga odu­stali i sada čekaju tu da se vrate svo­jim kućama.
Za jednim stolom tik pored peći, koja je dobovala kao da udara neki ritam prateći razbuktalu vatru.
-   E, moj Momo, jesi teška budaletina, ja ti kažem, a joj, tvrda glavurdo, kud si kreno, kućeš - čuo se jedan od putnika u malom prostoru.
-   Kome govorite, pardon, pita ga jedan stariji gospodin pored kojega su stajale supruga i ćerka. Tu su i tri povelika kofera.
-  Nemojte molim vas da obraćete pažnju, izvinjavam se, ja ovo govo­rim sam sa sobom, ja sam Momo.
Čovek se nasmeja, pruži ruku i upoznaše se.
-      Moj gospodine, nevolja nas sa­stavi, ja gledam da se što pre vratim kući, u Krajišnik, a na put više neću kretati do proleća.
-  Pa i ja bih kući, ali sam mnogo da­leko, došao sam jutros iz Rijeke i sve je bilo u redu do Novog Sada, ali jedva sam stigao ovde, a idem kod rodbine u Sutjesku. Je, u pravu ste, u siječnju, oprostite januaru, nije za putovanje.
- Ne morate mi prevoditi. Znam šta je siječanj, pa ovo mesto se zove Sećanj, ta to je isto - odgovara Momo i nastavlja:
- Ja se kanda tim malo bavim, baš sam čito kako su ruski i ukrajinski arheolozi u Lepesovki blizu Kijeva otkrili stari slovenski kalendar, još iz drugog veka. Dane u nedelji Sloveni isto zovu, četvrti, a petak peti dan u nedelji. Za subotu važi da dolazi od jevrejskog šabat. Mi kažemo utorak. Rusi vtornik, Slovaci utorok, a Poljaci vtorek, sve je jasno. A meseci, samo ima male razlike to što se na lužičkosrpskom kaže vulki rožk, na ukra­jinskom sičenj, češki leden, a na beloruskom studeni. A sve su to izrazi za hladni januar.
- Manite se ljudi priče, došo je Toma sa autobusom, kaže da može da se probije do Sutjeske.
-  E, prvo prolazimo kroz Krajiš­nik, pa ćemo da popijemo jedno kuvano vino, rakiju ili čaj, pa onda na­stavljate, pozivam vas, vašu suprugu i kćerku da svratite do mene, a onda posle do Sutjeske imate nekih šest- sedam kilometara - insistira Momo.
A napolju se uhvatila ledena kora pa se trotoar i kolovoz opasno cakle. Ljuta košava štipa obraze, a putnici namernici se radosni ukrcavaju u au­tobus te zamičemo prema Kraji­šniku, kao da bežimo, sa pesmom Strečera i Breslin, pa se razleže pri­godno walking through your town in the snow, u stilu Vudija Gatrija. Mnogo za petak i boginju Mokošu, po slovenskoj mitologiji zaduženu na taj dan.

Boro Soleša (Danas)

No comments:

Post a Comment