Kakav je danas u Hrvatskoj odnos prema Jugoslaviji i Drugom svetskom ratu, u razgovoru sa novinarem Omerom Karabegom učestvovali su Hrvoje Klasić, profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i politički analitičar Davor Gjenero.
HRVOJE KLASIĆ: Ja često uzimam jedan vrlo slikovit primjer. Kada je prije par godina hrvatski veleposlanik u Francuskoj Ivo Goldštajn uslikan za svojim radnim stolom u Parizu, a iza njega je na ormaru bila slika Josipa BrozaTita u partizanskoj uniformi - to je odmah u određenim krugovima, na nekim medijima i portalima izazvalo šok i nevjericu. Najčešći komentari su bili: "Jeste li vidjeli kakvu je Titovu sliku stavio, sliku Tita u uniformi kakvu je Šljivančanin nosio kada je rušio Vukovar". Na 20. stoljeće se gleda kroz prizmu devedesetih. Dakle, pošto je Hrvatska iz Jugoslavije izašla ratom, ta zemlja ni po čemu ne može biti dobra, s obzirom da je JNA, protiv koje ratujemo, na neki način sjednica partizanske vojske, onda ni ta armija, ali ni ti partizani ne mogu biti dobri. A pošto vojnici JNA na čelu nose petokraku kao simbol komunizma, onda ni taj komunizam ni u čemu nije mogao donijeti dobro.
DAVOR GJENERO: Mene su malo zbunile neke od konstatacija gospodina Klasića. Hrvatska je pristupanjem Europskoj uniji trebala preuzeti neke standarde koji unutar te zajednice vrijede. Jedan od tih standarda je uspostavljen Praškom deklaracijom koja osuđuje zločine komunizma i koja definira komunistički poredak kao totalitarni. Isticanje u javnom prostoru bilo kakvih simbola totalitarnog poretka - bilo fašističkog ili komunističkog, bilo ustaša ili partizana - govori o tome da oni koji to čine ne participiraju u zajedničkim europskim vrednotama. Od Hrvatske kao članice EU i njenih državnih funkcionera - a ambasadori su predstavnici države - trebalo bi očekivati takvo ponašanje i zbog toga me ne čude reakcije na postupak inače vrlo uvaženog hrvatskog povjesničara i intelektualca Ive Goldštajna. Ne vidim neki manevarski prostor za obranu tog postupka, kao što ne vidim racionalni razlog zašto su gospođu Kitarović optuživali zbog izmještanja biste Josipa BrozaTita iz službenog prostora ureda predsjednice u privatni prostor muzeja u Kumrovca.
KLASIĆ: Gospodin Gjenero očito nije shvatio što sam htio reći. Nije problem Tito kao takav, moja poanta je bila u tome da su ljudi najviše reagirali na to što je Tito bio u uniformi kakvu je imao Šljivančanin. Time sam htio da kažem da mi kroz prizmu devedesetih ocjenjujemo događaje koji su pedesetak godina stariji. Što se tiče pozivanja gospodina Gjenera na Prašku deklaraciju, tu ipak treba biti malo oprezniji. Gospodin Gjenero dobro zna kako je ta deklaracija donesena. Osuda komunističkih sustava nije postojala prije nego što su u Europsku uniju ušle zemlje Istočne Evrope, a i prilikom glasanja o toj deklaraciji u Europskom parlamentu uglavnom su bili prisutni predstavnici zemalja Istočne Evrope. Oko toga je bilo dosta kontroverzi i o tome se dosta pisalo. Uostalom, ta deklaracija ne osuđuje komunizam kao takav, nego komunističke zločine i zločine učinjene u ime totalitarizma. Stalno ponavljam da su zločini za svaku osudu ko
god ih učinio, ali ne možemo cijelu povijest Jugoslavije nakon 1945. promatrati kao povijest zločina.
GJENERO: Europski standard je diskontinuitet prema svim totalitarnim režimima. Komunistički sustav u Hrvatskoj i Jugoslaviji bio je totalitarni ili autoritarni. Tadašnja vlast je bila čvrsto povezana - barem od 1945. do 1948. godine - sa staljinističkim režimom koji je bio na potpuno jednak način totalitaran kao i fašistički, ako nije bio i gori i groznije organiziran. To je sustav u kome se provodio sustavni genocid prema cijelim narodima, u kom se provodio i sustavni antisemitizam. Prema tome, promašena je bilo kakva priča o nadogradnji demokratskog sustava elementima koji potiču iz totalitarnog režima. Na taj način se izigravaju standardi na koje se Hrvatska obvezala u pristupnom periodu
.
KLASIĆ: Mislim da nije fer govoriti o jugoslavenskoj povijesti, a onda se zaustaviti na 1948. godini, jer je Jugoslavija trajala i iza 1948. još nekoliko dobrih desetljeća. Jugoslavije je imala totalitarni i jednopartijski sustav, međutim, kao što sam rekao, stvari treba gledati u kontekstu prostora i vremena i ne možemo danas kroz prizmu 2015. godine ocjenjivati događaje iz pedesetih i šezdesetih godina. Velika većina ljudi u Jugoslaviji živjela je tih godina puno bolje nego ikada prije, pa čak i ikad poslije.
GJENERO: Ispada da se gospodin Klasić i ja sporimo oko notornih stvari oko kojih se slažemo – samo se kao razlika ispostavlja odnos prema prethodnom režimu. Ništa drugo.
(Radio Slobodna Evropa)
No comments:
Post a Comment