Dragi moji,
prije prije par sati mi je javljena jedna tuzna vijest...Preminuo je Zoran Prohaska-Proko...Veliko sportsko banjalucko ime, igrao je prvo kosarku i po meni je najbolji suter KK"Borac" svih vremena,poslije kao i kompletan kosarkaski tim "Borca" presao na rukomet i igrao u slavnoj ekipi RK "Borac".
Prije nekoliko dana javio mi je Sinisa Cadjanovic da se Proko nalazi u starackom
domu u Brckom i da je nedelju dana prije toga pao i slomio kuk i da o njemu vodi brigu njegova kcer,a u posjetu mu dolazi iz BL veterinar Tomo Perovic...i sada ovo...Pa, Boze, ima li tome kraja...
O Proki bih mogao da pricam danima,pocevsi od njegovog nadimka "Hendzi" kako smo ga zvali u kosarci,o njegovim prvim komsijama kosarkasima iz Marticeve:braca Jelic,Bojer,pokojni Danis...Da, najbolji suter,ali suter uz talenat mora da radi,da sutira,a Proko je zorom prije 6:00 ujutro vec bio na igralistu i neumorno sutirao s krila od tablu i bio prosto nepromasiv...Jeste, u odbrani "tanak" u kosarci je ukupno u svojoj karijeri napravio 5-6 faulova,ali zato je u rukometu "ubijao"...
Igrao sam s njim u izvanrednoj petorci:braca Crnic (Vlatko i Davor),Bato Jelic,Proko...B.Luka nije bila svjesna kako smo bili blizu I.Lige u nasoj Jugi koja tada bila kosarkaska velesila.Imali smo ubedljivo najbolji prosjek datih koseva po utakmici - 95 koseva!To je ekipa koja je pobijedila sarajevsku "Bosnu" 143:51 !
Volio je salu,zezu,pa tako i za vrijeme igre...Prvi je uveo tzv. "sisanje" (kada protivnickom igracu "provuces" loptu pokraj usiju,tik uz kosu...)
Igrali smo tekmu na Turniru u Tuzli protiv SA "Ml.Bosne" koja usla u Prvu Ligu i odigrali izvanredno,vodili smo preko 20 razlike i pri kraju Proko nama klincima kaze "Sisanje !" Stariji je, slusamo i tuzlanska publika se urnebesno smijala Sarajlijama i pridje mi njihov kapiten Smajo Bajrovic kao kapitenu "Borca" i kaze:"Gele,reci mu molim da prestanete,dobili ste utakmicu,nemoj da nam se Tuzlaci smiju..."
Mogao bih o Proko da pricam satima,danima...Pocivaj u miru dragi prijatelju...
Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama. Angel
****************
Proko je, mislim, u jednom periodu bio i Cajevcanin.
Sjecam se, bio sam klinac 12-13 godina kada sam se zaljubio u kosarku. Sate sam provodio pod kosevima Braca Pavlic skole, ujutro, poslijepodne. Proko, koga do tada nisam poznavao, bi mi u prolasku prisao i savjetom ispravljao sut, dribling. Minut-dva u odlasku ili povrtku iz Cajaveca...Isto je radio i Kosta Vidovic. Neka pocivaju u miru...
Baš žalosna vest, otišao je Enđi, profesor, šarmer, sjajan igrač, dobar drugar i ako je tada bila značajna razlika u godinama. Pored “šišanja”, rodonačelnik je i najjednostavnije samo njemu svojstvene taktike za protivnika “priđi-ne-priđi-zaj…n”: šut ili munjeviti ulaz pod koš sa desne strane … kao da ga i sada vidim, namesti se za šut, klimne glavom i “stušti” se do koša! Bio je i jedan od inicijatora naše “Oluje”… jedinstvenog sistema za pospešivanje rada samoposluga u to vreme…
ReplyDeleteVozdra Enđi, “piči” neki novi nebeski basket sa našom košarkaškom rajom!
Kikan
Dragi moji,
ReplyDeleteMnogo se tužnih stvari dešava oko nas, a što smo stariji, sve je više tužnih vijesti iz naše sredine.
Za proku moram da napišem nekoliko stvari.
Bio je nama u maloj raji idol kao pripadnik Velike raje iz Martićeve.
Kasnije nam je bio idol kao igrač.
Moj ulazak u prvi tim baš se nekako poklapao sa njegovim odlaskom iz kluba. Uz niz stvari koje me je učio, na odlasku je svoj dres sa brojem 15
predao meni.
O njegovoj rukometnoj karijeri ne treba trošiti riječi. Kada je prrestao igrati bio je trener. Često sam ja trening imao nakon njega a on je
ostajao i meni i djeci djelio zlata vrijedne savjete.
U starim danima Pero Perović je vodio stalnu brigu o mom ocu.
Svake nedelje Pero, Proko i Perim kum dolazili su po starog i odlazili na kafu u hotel Bosnu. I kada je stari bio toliko slab da ode do Bosne,
dolazili su po njega i išli u prvi kafić blizu stana u kome je stari živio.
Danas je, eto među živima ostao samo Perin kum i nadam se da će još dugo prepričavati njihove kafanske priče.
Svima njima ostajem kao vječiti dužnik.
Đoko Mikeš
Moj nastavnik matematike njegova 2 ko necija 5 lazna sto bi on reko lako je dobiti 5 Ali treba znati za to pravedan covjek I ostrog karaktera neka mu je laka zemlja amin svi dobri odose ostade samo pustinja iza nas nema nikoga r.I. p.
ReplyDelete