Zamislimo
ovakvu situaciju: dođe neki baja, zadivi nas svojim kvalitetima, superiorno
osvoji vlast i onda se pojavi na televiziji te urbi i orbi, što će reći:
džematu, župi, parohiji i mjesnoj zajednici, uputi sljedeće lijepe riječi i
birane poruke:
Obećavam da nikada, nikada za nikada, moj sin
neće od mene i moje vlasti dobiti kredit za razvoj individualnog voćarstva.
Bolje i da se drogira nego da ja zbog njega kradem vaše pare.
Obećavam da moja ljubavnica nikada neće
raditi u mom kabinetu. Niti igdje gdje se prostire moja politička moć. (Ako
niste znali, ja iz principa biram samo situirane ljubavnice).
Obećavam i životom garantiram da nikada dok
vladam, a ni poslije, dok god postojim, neću ispravljati ni Radobolju niti bilo
koju rijeku, pritoku ili potok.
Obećavam da nikada neću svojim imanjem
narušavati prirodni izgled niti zadate ljepote Poljina, Neuma i drugih – hm –
elitnih nastambi.
Obećavam također da ni za živu glavu neću
uzeti procenat od poslova koje dogovorim. Dogovarat ću ih samo za dobrobit naše
skladne zajednice. Ni procenat niti bilo koju drugu dobrobit.
Obećavam da nikada, dok se vozite našim
rupičastim magistralama, nećete morati da se sklonite koloni s rotirajućim
svjetlima, jer ja negdje žurim. Ovim neću da kažem kako ja nikada ne žurim,
nego je riječ o principu: u uljuđenim zemljama građani nisu topovsko meso
politici, nego je politika servis njima. A servisu se ne sklanja...
Obećavam da će moj službeni auto biti Golf 2.
Službeni automobil je uvijek odraz međunarodnog ugleda, političkog rejtinga i
platežne moći, pa kada se ti kriteriji primijene na našu zbilju – Bosna i
Hercegovina jest jednako Golf 2. BiH i Golf dvojka suštinski su kompatibilne
kategorije; ni do trojke još nismo dobacili. Audije i Passate može da vozi
Angela Merkel. Jer su to adekvatni simboli njene države. A kada ovi naši
uhljupi sjednu u auto od 150.000 maraka, to je direkno pljuvanje u oko
sirotinji koja ih je birala. Ali ovdašnji narodi baš to vole – da im se pljune
u oko.
Obećavam da nikada neću biti tako glup i
mahnit da tražim eutanaziju pasa. I da ću se ne samo cijeli mandat nego i čitav
život boriti protiv zločinaca kojima to padne na pamet. I da ću, čim dođem na
vlast, krivično procesuirati Semira Efendića, koji u svom kalifatu drži nelegalnu
firmu za tamanjenje nevinih bića.
Obećavam da u mom troškovniku neće postojati
stavka zvana reprezentacija. Sve što popijem i pojedem plaćat ću onako kako to
plaćaju svi građani koje predstavljam – iz svog džepa. A i kad častim jarane,
rodbinu i pomoćno osoblje, to opet neće biti od vaših, nego striktno od mojih
para. Ako možete vi, onda tako moram i ja.
Svečano obećavam da neću imati skrivene račune u
njemačkim bankama i Picassove slike u švicarskim sefovima. A kad odem u radnu
posjetu nekom poljoprivrednom kombinatu, neću se vratiti kući gepeka punog
ajvara, krtole, kajmaka, rasola, sudžuke i stelje.
Pošto smo mi
jedina zemlja čiji šefovi, dok sastanče, piju strane mineralne vode i sokove, obećavam da će se to promijeniti i da
me niko, nikakvom hedijom, neće natjerati da forsiram tuđe umjesto naših.
Obećavam da se neću zajebavati s vašim parama
i da ću polagati račune za svaki dinar koji moja vlast utroši. Uvažavat ćemo
revizorske nalaze i hitno ispravljati sve što uoče i zamjere.
Obećavam da ću lagati samo kad moram, tj. kad
me natjeraju. Ako ste mislili da ću sad reći kako ću uvijek govoriti istinu –
pa ne igramo se duhova, nego države. Politika se temelji na laži i ne tjerajte
me da lažem da vas nikada neću lagati, kad svi znamo da hoću. Važno je da se
dogovorimo o karakteru laži i oko oblasti u kojima se nikada ne smije lagati. A
sve ostalo je stvar umjetničke interpretacije...
Obećavam da se nikada neću kriti iza
patritozima. To u prevodu na svakodnevnicu znači da nikada ni od vaših ni od
svojih para neću ići na utakmice reprezentacije i nikada neću skakutati
pjevajući onu glupu poskočicu Ko ne skače mrzi Bosnu, hej, hej, hej... Koji
kurac moram skakati? Najveći patriota bit ću ako poboljšam kvalitet vašeg
života. Moj posao nije da idem na Svjetsko prvenstvo, nego da stvorim takav
standard koji će vama omogućiti da idete. Ali samo ako želite.
Obećavam da neću kontrolirati javni servis i
da vijesti neće imati 15 minuta protokolarnih informacija o Veličanstvenom Meni
i njegovim dnevnim aktivnostima.
Obećavam da policija zbog mene nikada neće
upadati u redakcije i krasti novinarima kompjutere, mobitele, diktafone i
USB-ove...
Obećavam da nećemo kupovati papke niti
zapošljavati njihove sinove.
Eto, takvog
hairliju, ili hairlijku, čekamo. Ali znate šta: ovaj narod, glup kakvim ga je
Uzvišeni Stvoritelj napravio, nikada ne bi glasao za ovakvog lika. Proglasili
bi ga demagogom koji prodaje šuplju i okrenuli bi se svojim dragim vođama.
Jednom kmet, uvijek kmet; tako smo naučeni...
Ozren Kebo
(Gracija)
No comments:
Post a Comment