Sunday, January 31, 2016

Jovan Joco Bojović: ČETIRI PJESME ZA BARITON I SIMFONIJSKI ORKESTAR


Jovan Joco Bojović
(31.01.2015 – 31.01.2016.)

Prva LP ploča BiH umjetničke muzike u domaćoj produkciji (izdavač: Muzička omladina Banjaluka) posvećena je djelu banjalučkog kompozitora Vlade Miloševića (1977. g.). 'Četiri pjesme za bariton i simfonijski orkestar' komponovane su na tekstove pjesama Joce Bojovića, a izveli su ih Simfonijski orkestar RTV Sarajevo pod upravom Radivoja Spasića i bariton Dušan Popović, prvak Beogradske opere. Tim povodom, muzička kritičarka Rada Nuić: ''Pjesnički i muzički izraz ovdje su tako bliski da ih doživljavamo kao dva izdanka istog korijena, plod iste emocije koju sobom nose pjesnik i kompozitor. Vlado Milošević nikada poetski tekst ne podređuje ambicijama vlastitog kazivanja. On je za njega suviše dragocjen da bi ga potisnuo u drugi plan. U to nas uvjeravaju i ove četiri pjesme, njihov melodijski recitativ i brižan odnos prema govornom i pjesničkom metru. Iz takvog odnosa rodila se simbioza u kojoj dva umjetnička medija ravnopravno bivstvuju...''
(mm)

********************


GAVRO ZMIJANJAC – CJEPAR

Zakolješ ovna,
razapneš na Suncu
svoju i njegovu kožu,
osušiš.

Imetak –
pojatu ostaviš vjetru.
Sikirom, britvom,
pratiocem
smrti,
kreneš s brda
da u čaršiji, aždaji,
zaradiš kruva.
Kuneš
vremena
mrka:
''Mogo sam bit neko...
Vala Bogu,
vala Bogu!''


LISINA PLANINA – MRKONJIĆKA DIKA 
(Alojzu Lojzi Ćuriću)

Vrletna Lisino!
Plamtiš u jesen,
pocrniš.
Uzričeš se
ko volovi s Kočićeve glavice.
Zoveš Manjaču na rvanje,
junačina si.
Izričeš iz sebe sotonu,
samo đavolje kolo
- zmije kamenjarke.
Ričeš ti tako,
Ričeš ti tako od pamtivjeka.
Vjetrovi tvoji
glođu,
godinama glođu
kraj puta
krstaču i bašluk
davno zaboravljenog ratnika,
obraslu korovom,
pokošenu čobanskom rukom,
kosom mrkonjićkom, varcarskom,
prkosnom,
ljutom,
ljućom od kamenjarke.
Izmiči se korovu,
izmiči se, kamenjarko,
ciči varcarka.
Hoću da oko krstače;
oko bašluka
oko pravde
zaboravljenog ratnika
oda poštu šušanj.
Lišće izrikano vjetrovima s Lisine
ko izluđeni leptirovi,
gladni
za nektarom
od dragosti
što davaše poštu
ratniku –
ne oživiše ga,
pomilovaše,
nježno dotaknuše
krstaču i bašluk,
izgubiše se tamo negdje daleko
u plavetnilu neba.

BOSANSKI ORAČ

Oreš,
a ćupa nema.
Crtalom zacrtavaš
njivu hraniteljicu.
Brazde, brazde...

Siješ lanjski trud,
zabrnaš nadanje.
Čekaš,
čekaš i sanjaš
radost –
kuruzu nasušnu
tvrdu.


ZADUŽEN NA ZVEČAJU

Pogledaj kanjon Vrbasa
sa gradine Zvečaja,
staze karavana.
Prkosan ljepotan,
neobuzdan ždrijebac
nače tvrdu stijenu
golom kopitom prirode.
U procijepu kanjona
okačen k'o Prometej
strašim oskrnavitelje.
Grlim –
praiskonsku ljepotu.

Vrbasu,
ne hučiš
ručiš u meni,
u pjesmu nećeš!
Ti poezijo koja vječno tečeš



No comments:

Post a Comment