Sunday, March 06, 2016

ISMET BEKRIĆ: TRI PJESME


KASTEL KULE

Fuadu, Joci, Anti, Jefti i svim
banjalučkim neimarima


Od prhuta do prhuta,
od guguta do guguta,
krile bajku golubovi;
od mog do tvog dlana,
od tmine do svjetla dana
zlatnu žicu vezu snovi.
Od kamena do kamena,
zlatom duše izvezena,
Kastel-kula, poput cvijeta;
ta vrbaska žubor-ruža
sve latice svoje pruža
iznad mržnje, iznad svijeta.
Iz života, ko iz snova,
blago taknu strune krova
prsti duše, čežnje zrnca;
biti riječ, ljudska, vedra
biti tok i biti sedra
udubljena usred srca.
***

CVIJET RIJEKE

Slikaru Enesu Mundžiću

Trepavice – kist,
a duša list.
Boje Vrbas
što teče kroz nas.
U sebe gledat
i duši predat
najljepše boje,
sjećanje svoje.
I kap po kap,
i slap po slap,
u rijeke cvijet
stao sav svijet.
Iz sebe gledat
i svijetu predat
najljepše boje,
sjećanje svoje.
***

SANJAM

Sanjam,
to idem stazom pokraj Vrbasa,
od Rebrovačkog do Novog,
a pored mene prolaze lica
koja me ne primjećuju
i koja ne raspoznajem
u sumaglici dana
bez svitanja i sutona.
A onda,
okrećem lice prema vodi,
i u njenom zrcalu jasnom
ponovo vidim sva draga lica
što mi se smješe iako pate,
iako čeznu kao sad i ja
dok sanjam staze
i slušam žubor,
kao da čujem glasove onih
što su sve bliži
iako vrijeme i prostranstva
hoće sve više da ih udalje.

***
Ismet Bekrić (Banjaluka 1943.) živi u Ljubljani ali je još uvijek banjalučki pjesnik.
***
Vinjeta: Enes Mundžić

No comments:

Post a Comment