Sest godina Parkica

Sest godina nije kratak period!  Sa sest godina djeca polaze u skolu. Do tada prohodaju, progovore, prestanu piski-kaki, preboluju djecije bolesti...
Kroz slicne faze, u ovih sest godina prosao je i blog.
I mi smo, zajedno s njim, ulazuci ono sto znamo, ucili ono sto nismo znali, ucili o sebi, sredinama u kojima zivimo, odnosima medju nama, o nasem gradu - nekada i sada.
I nadam se - zabavljali se. Ponekad su teme bile vedre, ponekad sumorne; kao i zivot..
Do danas je objavljeno oko 2250 postova. Parkic je posjecen skoro 700.000 puta. Neki su ga posjecivali i vise puta na dan, neki rjedje, neki samo ponekad, ali vjerujem da je stekao citalacku publiku koja mu rado prilazi.
Zivot i nase naravi pomjerali su blog malo lijevo, malo desno, nekad navise, nekada nanize, ali on i dalje ide putanjom zamisljenom prije sest godina.
Necemo danas o tome koliko smo se svi mi pomalo zamorili ovakvim oblikom komunikacije, koliko su neki noviji oblici odvukli ljude prema fejsbuku ili nekoj drugoj tz. "drustvenoj mrezi".
Danas cu se zahvaliti svima vama koji navracate, vama koji se povremeno javite, koji me iznenadite da znate za Parkic, koji ga pohvalite, pa i vama koji ga pristojno kritikujete zbog previse politike ili...
Posebno cu se zahvaliti Mariu, jer da njega nije prilozi na Parkicu bili bi mnogo rjedji i mnogo manje kvalitetni i raznovrsni. Sule i Angel su nas redovno osvjezavali. Prosle godine pojacao nas je Rajko Pusic, koga ponekad poredim sa poplavom, jer u kratkom vremenu posalje toliko slika, karikatura i komentara - da ja to jednostavno ne stizem svrstati i pripremiti. U svakom slucaju osvjezenje,  znacajno jer se bavi Banjalukom i njenim stanovnicima. Posebno me obradovao i Goran Trkulja slanjem jednog priloga. On je profesionalac ciji se prilozi citaju u dahu. Nadam se da nece posustati, ni on ni Rajko.
Ostaje pomalo zalosna cinjenica da se prilozi veoma malo komentarisu. Imam osjecaj da citaoci ovog bloga izbjegavaju komentarisati, vjerovatno pouceni negativnim iskustvima nakon komentiranja u nekim drugim medijima. A mozda je i do mene, do nas...
Ne znam. Ali svakako je bolje da su komentari rijetki negoli cesti a napaljeni i uvrijedljivi... Zapravo nekolicinu takvih sam u ovih sest godina jednostavno prepustio Kerberu da ih otjera.
Eto tako, da ne tusim vise. Idemo dalje... pa da pokusamo i do slijedece godisnjice.
Ali ne ljutite se ako se to i ne dogodi!