Iako su bili u dobrim odnosima David Štrbac i Petar Kočić razišli su se na pomalo čudan način, što je Petru bilo veoma žao. To je vidljivo iz priloga objavljenog u "Banjalučkim novinama" (malo poznat i zanimljiv pa sam ga 1974. uvrstio u svoju prvu monografiju o Banjaluci).
"Dokoličari iz banjalučke čaršije nagovorili sa Davida Strbca da potraži od Petra Kočića polovinu zarade koju je dobio štampanjem čuvene satire 'Jazavac pred sudom'. Ubjeđivali su ga da je ta tražbina pravno i moralno zasnovana, jer je on glavni junak satire i da je Kočić ustvari na njemu pare 'namlatio'.
Štrbac je zaista odlučio da istupi sa takvim zahtjevani pa je iskoristio priliku kad je Kočić sa većim društvom sjedio u trpezariji manastira Gomjenica.
Evo kako taj događaj opisuje jedan njegov suvremenik:
U neko doba noći banu u sobu, šantucajući neki mršuljavi čovječak, mokar i prokisao do kože. To bijaše glavom David Štrbac. Burno ga dočekaše svi, a najviše mu se Petar obradova, pa mu doviknu:
- Sjedi Davide, pa nam bešjedi šta ima novo kod vas u Melini.
Ali jest, David se uproštacio pa ni da mrdne. Samo vidiš kako mu se ispod raskvašene kape cijede crveni curci vode. Jedan brk mu pao niže, a onaj drugi sam koštunjavom rukom poteže bradi, odmjeri Petra ispod oka pa otpočne:
- Nije meni do šjedenja, Petriću, nego sam ja tebi poslom došo.
- Pa kazuj, brate, da čujem.
- Čuo sam, Petriću, i ljudi eglenišu, da si na meni zaradio grdne pare, pa je pravo i bogu je drago da i ja bar opanke promijenim.
Kočić se grohotom nasmija, a ostali ga popratiše. Htjede malo da se našali s Davidom, pa će mu sasvim ozbiljno:
- Ma, jesam, Davide. Zaradio sam na tebi goleme pare. Ama sam ja u tvoja usta svakojake besjede trpao, pa me radi toga sada Švabo progoni. Ako priznaš, da si ti to sve rekao podijelićemo te pare po pola, ko rođena braća. Evo ljudi pa neka drže za riječ.
Ponovo prasnuše svi u smijeh, a David iskolači oči, uzvjeri se, pa se najednom poče ispred Petra natraške povlačiti, tražeći 'šteku' na vratima.
Kad to primjeti iguman, ustade i htjede da ga zadrži ali se David izmače i ko šilo munu na vrata.
Petru je bilo vrlo žao, da se ova šala ovako po Davida svršila, pa je kasnije htio to da izgladi, ali je David izbjegavao svaki razgovor o tome. Stidio se Petra, a ljutio na one iz čaršije, što ga tako gadno nasamariše."
Aleksandar Aco Ravlić ('Banjalučke zgode i anegdote')
No comments:
Post a Comment