Kako je sve zapocelo? Kako se sve odvija? Po kojim zakonima?
Evolucijom ili Bozijom voljom?
Ko je u pravu, nauka ili religija?
Da li su odgovori koji nam se danas nude bas to - odgovori ili su i to samo iluzije?
Koliko knjiga, naucnih radova, simpozija, naucnih i nenaucnih dikusija, svadja i prepirki, svega toga na ovu temu.
I niko jos nije dao jasan odgovor koji bi svima bio prihvatljiv.
A svako onaj ko tvrdi da ima odgovor na pitanje postanka, razvoja i univerzuma – zavarava i sebe i druge.
Jer ni nauka, kojoj vecina nas koji smo je ucili, nije dala odgovore na sva pitanja.
Nije, na primjer objasnila nastojanje magnetnog polja, gravitacije...?
Stvarno, kako je sve zapocelo?
Sta je prvo nastalo? Kamenje?
Ako jesto onda, kako je nastalo kamenje?
Ko je udahnuo prvi zivot? Kako?
Kako je neko mogao udahnuti nesto ili uraditi nesto ako jos nije ni postojao?
Ko je njega stvorio? Religija ima odgvor ali nema dokaze.
Ni Darvin ni Ajnstajn, ni nauka u cjelini nisu dali jasne odgovore na neka pitanja jer su neki njihovi odgovori, nama potpuno logicni, zasnovani na pretpostavkama koje nikada nisu mogle biti dokazane. Kako izgleda, nakon otkrica objelodanjenog prije par dana, nauka je na tragu dokaza.
Uostalom procitajmo novinski izvjestaj o otkricu koje ce mozda srusiti mnoge do danas utemeljene teorije.
********************************
Belgijski fizičar Franosa Englert (levo) Rolf Huer (desno) generalni direktor CERN-a i britanski fizičar Piter Higs ( u sredini)
Naučnici Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) dobili su pouzdane dokaze o postojanju nove subatomske čestice koja bi mogla da bude "Higsov bozon", čestica koja stoji u središtu objašnjenja zašto materija ima masu.
Čestica je bila predmet 45-ogodišnjeg lova sa ciljem utvrđivanja kako materija postiže svoju masu.
Oba nezavisna tima fizičara koji tragaju za "Higsovim bozonom" saopštila su u sredu u Ženevi da su dobijeni podaci dostigli nivo pouzdanosti potreban za "otkriće". Ipak, oni još nisu potvrdili da je nova čestica sićušni "Higsov bozon", poznat i kao "Božja čestica". Nalaženje te čestice dalo bi uvid zašto druge čestice imaju određenu masu i doprinelo razvoju fizike.
Piter Higs, naučnik koji je 1960-ih godina predvideo postojanje čestice kao nedostajuće veze velike teorije materije i energije i po kojem je čestica dobila naziv, sa suzama u očima je ispratio kraj prezentacije u CERN-u. Profesor Higs ima 83 godine i britanski je fizičar koji je 1964. godine zajedno s još pet naučnika objavio rad u kojem je predvideo postojanje "Božje čestice".
"Nisam očekivao da će se to dogoditi tokom mog života i smesta ću javiti porodici da rashladi šampanjac", rekao je on sa suzama u očima.
Higs, koji je radio na Univerzitetu u Edinburgu, sedeo je pored belgijskog fizičara Fransoa Anglera (79), koji je, odvojeno, doprineo teoriji o "Božjoj čestici" i koji je, takođe, danas imao suze u očima.
Metaforu "Božja čestica" iskovao je dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Leon Lederman, ali fizičari je izbegavaju i uglavnom je koriste laici kako bi objasnili na koji način funkcioniše subatomski univerzum.
Učesnici seminara u sedištu Evropske organizacije za nuklearnu fiziku (CERN), na kojem je obelodanjeno otkriće, ocenili su da je ovo istorijski trenutak koji otvara vrata novim saznanjima.
"Otkrili smo nedostajući komadić slagalice u fizici čestica", izjavio je generalni direktor CERN-a Rolf Hojer.
Hojer je rekao da je novootkrivena čestica bozon, ali nije želeo eksplicitno da tvrdi da je to Higsov bozon, koji zbog karakteristika nazivaju i "Božjom česticom" zbog uloge u stvaranju univerzuma.
"Kao laik, rekao bih da smo uspeli, ali kao naučnik moram da kažem 'šta smo to otkrili?'", kazao je on na konferenciji za novinare: "Otkrili smo bozon, ali sada treba da ustanovimo kakve je vrste taj bozon. To je otvoreno pitanje." Ovo je istorijski kamen temeljac, ali to je tek početak, dodao je Hojer.
Profesor Stiven Hoking se pridružio čestitkama naučnom timu i izjavivši da se radi o važnom rezultatu koji bi Piteru Higsu trebao da osigura Nobelovu nagradu, prenosi BBC.
“Međutim, to je šteta na neki način, jer su veliki pomaci u fizici postignuti preko eksperimenata koji su dali neočekivane rezultate”.
Veliki hadronski kolajder u CERNU-u, ogromni podzemni akcelerator čestica čiji rad košta 215.000 švajcarskih franaka na sat, kreiran je kako bi stvorio uslove za Veliki prasak i omogućio česticama, poput Higsovog bozona, da budu primećene i proučavane. Ukoliko bi postojanje bozona bilo potvrđeno, to bi zacementiralo saznanja o česticama kao što su elektroni i fotoni, ali bi dokaz da ne postoje ugrozilo osnove prihvaćenih teorija o stvaranju univerzuma.
Higsov bozon je hipotetička elementarna čestica kojom se, prema standardnom modelu fizike, objašnjava masa drugih čestica i odgovara na pitanje zašto neke od njih imaju masu, a fotoni svetlosti ne. Teoriju o postojanju bozona postavio je škotski fizičar Var Higs sa Univerziteta u Edinburgu, međutim ona sve do danas nije eksperimentalno dokazana. Prema ideji škotskog fizičara, svemir je prožet Higsovim poljem, a čestica koja se kreće kroz njega stvara distorzije koje joj daju masu.
On je predložio model prema kojem su sve čestice posle Velikog praska bile bez mase. Kako se univerzum hladio i temperatura opala ispod kritične vrednosti, nevidljiva sila tada nazvana "Higsovo polje" je obrazovana s "Higsovim bozonom". To polje se raširilo kosmosom i svaka čestica koja je bila u interakciji s njim dobila je masu preko "Higsovog bozona".
Čestica predstavlja ključni deo Standardnog modela koji se koristi u fizici da bi se opisao način na koji se grade čestice i atomi. Fizičari veruju da pronalazak Higsovog bozona može da objasni kako su objekti dobili masu i energiju nakon stvaranja univerzuma pre 13,7 milijardi godina, zbog čega je nazvan i “Božja čestica”.
Ova ideja dala je zadovoljavajuće rešenje i uklapa se u prihvaćene teorije, ali je problem bilo to što niko do sada nije opazio "Higsov bozon" u eksperimentu kako bi se teorija potvrdila. Zaseban je problem što fizičari ne znaju kolika je masa "Higsovog bozona" što je otežavalo njegovo otkrivanje.
Neophodno je još dosta vremena i podataka da bi se sa sigurnošću odredile karakteristike nove čestice. Ipak, bez obzira na formu u kojoj se ona javlja, naučnici procenjuju da je reč o velikom koraku u poznavanju fundamentalne strukture materije.
(e-Novine)
Veliko otkriće.
ReplyDeleteRadujem se i ponosna sam.
Misli mi strelovito lete unatrag, prebirem po glavi sva istraživanja, otkrića i izume od 2.sv. rata do danas, osvješćujem ih.
U ovih 67 godina, manje od prosječnog ljudskog vijeka, čovjek je otkrio, osvojio, razvio impozantan broj tehničkih i tehnoloških dostignuća. Rezultati su golemi na svim područjima. Zakoračio je u Svemir, svakim danom otkriva njegovu veličajnost i na pragu je da potpuno pronikne u njegovu tajnu.
Ne mogu, a da s ushitom, unatoč svim negativnostima s kojima nas je Stvoritelj ovakvima stvorio, u vječitom prijeporu dualnosti, borbi dobra i zla, ne osjećati se sretnom, da živim u današnjici, ovom značajnom periodu Zemljinog života.
Polazeći od «običnih» kućanskih aparata koji su nama ženama olakšali život, do putovanja u Svemir, i svih onih veličanstvenih dostignuća unutar toga, moj život imao je smisao.
O svim tim dostignućima ne čitam iz knjiga, svjedok sam im.
Beskrajno sam zahvalna svim naučnicima, istraživačima, umjetnicima, tim velikim ljudima, i razumijem tu suzu nadahnuća i radosti. I u mojim su očima.
Živeći u svom mikrosvijetu, sa svojim brigama i problemima zaboravljamo da ništa pored nas ne trebamo propuštati nezamijećeno, od cvrkuta ptice, tek otvorenog livadskog cvjetića, osmijeha djeteta, lijepe rijeći koja nam je upućena,..., do potvrde postojanja bozona. Obogaćujemo time vlastiti život, osvješćujemo da je život dar, i da svaki trenutak našeg života ima smisao, da samo o nama ovisi što osvješćujemo, kako sobom upravljamo i hoćemo li ga iskoristiti na naše zadovoljstvo.