Prije oko pola godine, tamo na jugu gdje trazimo zamjenu za nas Jadran, sretosmo par Engleza i njihovu kcerku. Ne samo sto ih sretosmo; provedosmo s njima predivne trenutke, kao da oni nisu hladni Englezi, kako ih mi generalisemo, i kao da mi nismo oprezni i zatvoreni u sebe Bosanci, postali takvi nakon svih ruznih iskustava koja nas prate zadnjih dvadeset godina.
Od prvog trenutka Jim, zivahni 74. godisnjak, pokazuje toliko poznavanje bivse nam domovine u kojoj je nekih osamdesetih provodio dosta vremena, putovao, ucio i ostao zaljubljen u tu zemlju.
Kasniji rat u toj zemlji koju je zavolio ga je potpuno zbunio. Nije mogao povezati svoja iskustva, ljudime koje je sretao sa ratom koji su ti isti ljudi poveli jedni protiv drugih.
Vec u pocetku je pitao za Porec, Ljubljanu, Dubrovnik, Sarajevo, Beograd.... Kasnije se prisjecao manjih mjesta, pa onda nasih jela. Trazio recept za musaku ciji okus i nakon vise od dvadeset gocina nije zaboravio.
Njegova zaintresovanost i ljubopitljivost izazivaju nase price. Ja pricam. On pazljivo slusa, pa prekine, interesuju ga detalji...Pitam i ja njega. Zanimljivo je znati sta jedan Engles, koji je prilicno naucio o bivsoj Jugoslaviji misli i o nama i o ratu.
Provedosmo s njim, danas aktivnim penzionerom koji uziva u poslu izdavanja svojih apartmana na jugu Francuske, njegovom suprugom Jo, oftamologom, aktivnim ucesnikom akcije "Ljekari bez granica", koja se polako priprema za penziju i kcerkom Stefany, studentom, ciji izgovor egleskog neodoljivo podjseca na govor kraljice Elizabete, nekoliko predivnih dana, uz veoma prisnu atmosferu, sale i dosjetke kao da se poznajemo od davnina...
Kako to biva kod slicnih susreta, obecasmo i iskreno se ponadasmo da cemo se ponovo sresti i nastaviti nase druzenje negdje u Engleskoj, Francuskoj ili u Kanadi...
Ja sam, vjerovatno poucen ranijim iskustvima, prilicno skeptican u nastavak ovakvih poznanstava, ali ovog puta mislim da cemo se sa porodicom Young nastaviti druziti, jer nase prvo druzenje je bilo toliko spontano, blisko, i iznad svega opustajuce da bi ga bilo steta prekinuti...
Evo, nakon skoro pola godine, i pored mog skepticizma, nasa veza sa Youngovima se nastavlja.
Jim i Jo i dalje uzivaju zivot izmedju Londona, francuske rivije, izleta u udaljene krajeve svijeta.
Jos uvijek puni energije. Nadju vremena i da se jave...
Lijepa su ovakva poznanstva, treba ih njegovati, šire vidike, učimo se gledati nas i svijet očima drugih, i čine nas tolerantnijima.
ReplyDelete