Riječ, dvije iz Banjaluke

Šta ću kad sam samo žena?

Nadam se da će mi grijesi što sam se u ljetnjem zanosu ponadala da je pješački prelaz modna pista i za trenutak se ponašala kao da sam žena, biti oprošteni

Piše: Tanja Topić

U ovom društvu su nas odgajali da tačno znamo gdje je ženi mjesto. Uglavnom su je stavljali uz šporet ili naglašavali njenu ženstvenost, tako da ženom nisu smatrali one koje se ne šminkaju, ne ističu atribute, a pogotovo ne one koje su nastojale glavu koristiti u za to namijenjene svrhe.

I shvatih tek nedavno da sam živjela u velikoj zabludi.

Bile ženstvene ili pametne, svejedno je, žene su na ovim prostorima ipak samo "kokoške". Zapravo, krivo je ljeto, zavelo me sa svim svojim čarima i visokim temperaturama, pa sam se usudila obući laganu majicu, bez rukava, izigravati tobože uspješnu i poslovnu ženu, koja telefonira dok pješice prelazi na pješačkom prelazu.

Istina, nisam plavka, ali nisam znala da se ponašam kao da sam na modnoj pisti, dok me nisu prosvijetlili, jedan muškarac u godinama, kao predstavnik glasa osviještene muške javnosti, i službeno lice - policajac, koji je sve posmatrao i održao mi lekciju. Nisam ni bila svjesna da se vozaču automobila ne dopada brzina kojom hodam, pa je počeo da urla da se sklonim sa pješačkog prelaza, šaljuči me na (u) sva pristojna i nepristojna mjesta.

Naivno nisam vjerovala da živim u mjestu u kojem me u svakom trenu može vrijeđati kome padne na pamet, da me može psovati, da sopstvene lične i društvene frustracije može izbaciti na nekoga koga vidi prvi put u životu. I kojem sam kriva jer kao pješak hodam pješačkim prelazom. Ali ne na način koji je njemu prihvatljiv.

Međutim, može, jer nas godinama vrijeđaju, ponižavaju, napadaju, po svim osnovama i takav model ponašanja postao je pravilo. Zašto bi se "gospodin u godinama" razlikovao od onih koje je birao, od njih uči, upija i zna da ovakvima poput mene treba zabraniti da hodaju ulicama.

Zašto bi bio pristojan, ako su pristojni predmet ismijavanja? To su posmatrala dva policajca. Kad sam skrenula pažnju na izljev bijesa vozača automobila, uslijedila je nova rafalna paljba mlađahnog organa reda. "Šta hočeš, da trčim za njim, što nisi zapisala broj".

Tek je objašnjenje da samo skrećem pažnju na ono što se dogodilo, izazvalo mladog policajca, koji mi je u jednom dahu sasuo u lice da sam ja ta koja je prekršila zakon, jer je jednim njegovim članom pješacima zabranjeno da, dok prelaze ulicu na pješačkom prelazu, telefoniraju.

Grešna sam i bezobrazna bila, priznajem, rekla sam da mi napiše kaznu za prekršaje koje sam počinila, ali i da mi objasni koje članove i kojeg zakona sam prekršila. Na to je uslijedio odgovor: "Da, čovjek je u pravu, i trebao te je napasti, jer nije ti pješački prelaz MODNA PISTA".

Okrenula sam se i nijemo otišla. Pitala sam se samo da li bi i kakva reakcija bila da sam pješački prelazila Gola.

Bogu sam zahvalna na ovoj prilici da budem prosvijećena. Ali, koga to još dotiče? Nisam bila lijena, več sam provjerila u banjalučkom Centru javne bezbjednosti kakav je to član zakona na koji mi je prvi put u životu skrenuta pažnja. Odgovor je bio da takav član zakona ne postoji, pa sam u nekom drugom odjelu iste institucije ispala gotovo smiješna.

Nadam se da će mi grijesi što sam se u ljetnjem zanosu ponadala da je pješački prelaz modna pista i za trenutak se ponašala kao da sam žena, biti oprošteni. Odreći ću se zarad mentalnog zdravlja ugrožene nacije hodanja pješačkim prelazima, sakrit ću se u neku busiju, pa tek kad vidim da auta nema ni na vidiku, onda ću trčati, dok me noge nose, preko prelaza, samo da naši dragi vozači automobila, divni muževi, sinovi, ne čekaju pet sekundi duže nego što im je čekanje programirano u glavi, koja, ne znam u koje svrhe njima služi. Od mladih čuvara reda bježat ću u strahu da se ne zamjerim tim silama reda. Sila je sila, zakon je zakon, a šta ću ja kad samo samo žena. Na (ne)sreću, ne i plavuša. Poučena lekcijom iz prethodnog dana, stala sam mirno i poklonila se kabrioletu koji je pod policijskom pratnjom i sa treptačima, otvorena krova, baš u ljetnjem štihu, vozio plavušu.

Svi su im se morali skloniti - pješaci i vozači.