Miljenko Jergovic je jos u petak objavio sjecanje na Petra Kocica.
Objavljujem ga sa malim zakasnjenjem i predlazem da procitate njegov tekst...http://www.jergovic.com/…/peter-kocic-pobunjeni-srbin-sama…/ objavljen 2011.g.
*****************
Sutra, 27. augusta, navršit će se stotinu godina otkako je u beogradskoj umobolnici izbezumljen, ogorčen i napušten svisnuo Petar Kočić, jedan od najdarovitijih pripovjedača kojeg su imali ovi jezici. Njegov ciklus o Simeunu đaku jedan je od onih nekoliko tekstova s početka dvadesetog vijeka koji su naše književnosti činili i europskim i suvremenim. Suprotno osmoškolskom stereotipu o Kočiću kao o tradicionalnom i narodskom piscu, Simeun đak predstavlja ga kao suvremenika Isaka Babelja, navjestitelja Brune Schultza.
U nedoba se i na krivi način bavio politikom. Ali koja doba u nas za politiku nisu bila nedoba i koji bi to bio pravi način za pisca da se bavi politikom. Ubio je Kočića njegov silni talent, ubila ga je ravnodušnost njegovih suplemenika prema tom i svakom drugom talentu za ljepotu. Bilo bi dobro kada bismo sutra, od jutra pa do lijeganja na počinak, u svakom slobodnom trenutku u kojem bismo inače listali novine, zvrndali po internetu, sijali pizdarije po društvenim mrežama, čitali priče o Simeunu đaku. Slobodno vrijeme u jednome danu dosta je da ih se sve pročita.
(m.jergović)
No comments:
Post a Comment