Najbogatiji i najuspješniji Bošnjak još od vremena neolita, on, Radončić, je i postao kao dio halke oko prvog predsjednika države i dede nedovršene nacije, nevjerovatno talentovanog da najviše brine o najgorima. Ili kako to kaže, na ovom mjestu više puta citirani pisac Andrej Nikolaidis: „U prvobitnoj akumulaciji kapitala, što je, jasno, eufemizam za sveopštu pljačku, bogatiti su se mogli samo oni bliski fašističkim režimima. Danas tajkunski portparoli, brižljivo raspoređeni na strateška mjesta, ističu kako su se bogati obogatili zato što su bili sposobniji. Nisu: obogatili su se zato što su bili privilegovani.“
Dobro, pregrubo je Izetbegovićev režim nazvati fašističkim, ali sve drugo je prokleto tačno. Braneći, dakle, one što su od njega stvorili veleposjednika, Radončić je preko svojih izdanja lagao da ne može gore, sadistički uživajući u pokušajima upropaštavanja tuđih života.
Medijska imperija
Danas, međutim, sva njegova izdanja iz kojih se neselektivno puca prema mlađem Izetbegoviću, uobičajenu nepismenost i hroničnu sklonost manipulacijama kombiniraju sa užasavajućim faktima.
Tako, eto, najmračnije tajne jedne neuspješne (para)političke organizacije – mogla je SDA imati i dvadeset miliona članova, sve kapitalne odluke donosile su se u uskom, obiteljskom i prijateljskom krugu – otkriva njen proizvod koji je u međuvremenu od megafona vlasti postao vlast.
Nekadašnji insider i njegova, uz pomoć Stranke demokratske akcije nastala medijska imperija, razotkrivaju sa zakašnjenjem sve na što su davno, često i uzaludno, ali argumentirano i novinarski profesionalno, upozoravili oni za kojima je ta imperija raspisivala potjernice. Nije, što valjda ne treba objašnjavati, Radončić doživio prosvjetljenje, pa shvatio odakle su došli svi silni novci za prvi bošnjački dnevnik i otkrio kleptomansku, klerikalnu i zatucanu suštinu Izetbegovićeve politike; sasvim suprotno, on je tek odlučio biti novi Alija, a najveća smetnja su mu članovi dinastije koje danas razapinje svakoga dana i u svakom pogledu
Brutalnost sa kojom mediji pod kontrolom ministra sigurnosti i predsjednika Saveza za bolju budućnost, Fahrudina Radončića, deru kožu članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegovići i članovima dinastije, već je viđena u ranijim obračunima Dnevnog avaza sa protivnicima i kritičarima režima Izetbegovića starijeg - uz, naravno, značajne razlike. U vrijeme dok su se svi ti avazi, expresi i ostala izdanja Malog zmaja iz velike crnogorske pripizdine iživljavali nad, recimo, Senadom Avdićem, Senadom Pećaninom, Vildanom Selimbegović, Zlatkom Lagumdžijom... bitan dio istog tog režima, njegov glasnogovornik i ovlašteni kontrolor bošnjačke javnosti, bio je - Fahrudin Radončić.
U cijelom tom cirkusu, žaljenja, međutim, nisu vrijedni upravo Izetbegovići: ponajmanje zato što im najgore vraća onaj kojem su dali najviše. Malo šta o toj porodici precizno govori kao amaterski video pretenciozno nazvan dokumentarnim filmom, emitiran na TV Alfa i portalu Dnevnog avaza u utorak, četvrtog juna, pod naslovom Gospodari bošnjačkih prstenova. Riječ je o dvadesetominutnom snimku donatorske večeri iz 1995, održanoj negdje u Turskoj, na kojoj je centralna figura Halida Izetbegović, supruga Alijina i mater Bakirova. Sve što treba znati o tome koliko je, zapravo, država pod Izetbegovićem bila privatizirana, kakvu Bosnu je ta obitelj priželjkivala i koliko je neznanja, netaktičnosti, nedržavotvornosti i vjerskog fanatizma bilo među Alijinim najbližim, vidi se u slikama snimljenim kamerom koju je držala nečija drhtava ruka.
Nepreprečljive budalaštine
Budalaštine Halide Izetbegović neprepričljive su i za prosječnu inteligenciju uvredljive, u istoj mjeri u kojoj je nevjerovatno da je nekada postojala neka vlast koja je bila u stanju uopće funkcionirati na način prikazan u pomenutom videu. Halida Izetbegović je, naime, u Turskoj, na javnim skupovima bila i nastupala kao „prva dama“ i tu poraznu činjenicu ne može promijeniti niti slabašna mogućnost da ju je u Istanbul suprug poslao prije svega da mu nije na očima, a ako se za još nešto ogrebe – u parama i nakitu – dobro i jeste. Tamo podaleko, u Turskoj, Halida Izetbegović je bila glas i lice najgoreg od bošnjačke politike iz posljednje decenije prošlog stoljeća. Sav jad, svo neznanje, nerazumijevanje razlike između odbrane demokratskog poretka i vjere, fanatizam i čisti primitivizam, promovirala je Izetbegovićeva supruga, izgovarajući nevjerovatne, planetarne gluposti na skupovima sa kojih je izlazila sa vrećama deviza i kutijama nakita doniranog, ne za odbranu nezavisne, sekularne, proevropske Bosne i Hercegovine ili za pomoć njenim smorenim stanovnicima, već za društvo u kojem su dimije must have, a Kur'an iznad ustava i zakona. I još je, da stvar bude gora, ako uopće gora može biti, sve to radila karikaturalno.
Video snimak emitiran na TV Alfa izaziva ozbiljne želučane probleme, ali i postavlja dva pitanja, jedno direktno i jedno koje se nameće, te daje i jedan odgovor. Pitanja su, naravno: kako sa onakvim liderom i predsjedničkom obitelji uopće živi ostadosmo i kako nam se još, uz sav užas, desio i sadašnji ministar sigurnosti? Odgovor na drugo je, ma kako ga teško bilo izgovoriti: još smo i dobro prošli. I mi i, naročito, Radončić. A za Izetbegoviće ćemo još vidjeti... Dok ministar malo sredi videoteku.
(Posredstvom e-Novina tekst preuzet sa Radio Sarajeva)
No comments:
Post a Comment