Irena (Irina) Jaranovic 1946-2013
Juce je na groblju Sv. Marka u Banjaluci sahranjena Irena Jaranovic, rodjena Fajfer.
Cijeli svoj radni vijek, sve do rata devedesetih, radila u citoloskoj laboratoriji na Ginekologiji Banjalucke bolnice.
Iskrena, direktna, otvorena, sa specificnim smislom za humor Irena je svaki susret pretvarala u poseban dozivljaj. U njenom drustvu nikada nije bilo dosadno.
Od nje se moglo uciti kako biti iskren prema sebi i prema drugima, kako pomoci a ne ocekivati ili traziti protiv-uslugu, kako razvedriti i nasaliti se i u najtezim situacijama, kako biti brizan prijatelj a ne isticati to.
Sve te osobine bile su utkane u njeno bice i tako normalne za nju.
Osobe kakva je bila i Irena cinile su Banjaluku gradom; Gradom u kojem je bilo lijepo zivjeti.
Zadnjih dvadeset godina zivota Irena nije zivjela u Banjaluci.
Otisla je iz nje razocarana. Banjaluka, njen svijet, njen zivot se srusio.
Zajedno sa Franjom zivjela je u Novi Varos, seocetu na putu za Banjaluku; dovoljno daleko, i dovoljno blizu Banjaluke.
Bol i nepravda koje su joj naneseni bili su preduboki. I pored blizine , Irena je rijetko dolazila u Banjaluku.
Irena je devedesetih izgubila Banjaluku, ali Banjaluka je tih devedesetih izgubila mnogo vise; izgubila je Irenu.
Juce se Banjaluka, ona koja je poznavala, voljela i postovala Irenu, Jaranovice i Fajfere po poslednji put oprostila od nje.
Prijatelji Irocke, Irene, Irine ispratili su je na njen vjecni pocinak.
Franjo, Ivana, Ivane sa ljubavlju i radoscu cemo se sjecati Irene i saucestvovati u vasoj tuzi.
Irena, neka ti je laka banjalucka zemlja.
No comments:
Post a Comment