In memoriam: Milan Djogo - Lemi

Predraže, molio bih te da ovo Angelovo pismo objaviš kao i priloženu 
sliku . Mislim da je naš dobri i dragi Lemi to zaslužio . 
Pozdrav Miro 
*************

Maloprije nam je Miro Danis javio da nas je juce zauvjek napustio nas
Lemi- Milan Djogo...
 Poslednji put sam bio s njim u junu 2012. prilikom posjete nasem
gradu, a znali se dugo,veoma dugo. Raja iz "Titanika",njihov "Sudio
4"...Bata,Serpa,Danko,Brico,Branko,Lemi...Nisu samo bili samo
najglasniji na nasim kosarkaskim utakmicama na legendarnoj
Gimnaziji,bili su vjerni "dodavaci" lopti kod nasih suterskih
treninga,nijedan trening bez njih. A Lemi, tihe naravi i nevjerovatan
fudbalski talenat,silno je volio sport i to je bila njegova glavna
prica.
Uvjek je prema meni imao neki poseban odnos,uvjek mi se obracao sa
nekim velikim postivanjem i prosle godine sam imao jedan interesantan
dogadjam s Lemijem. Sjedili smo kod Dvorane "Borik" u kafani kod Dule
Crnogorca i jedan momak se pomalo nepristojno ponasao prema meni,nisam
tome pridavao nikavu vaznost.Lemi,po prirodi miran,pristojan, viknu na
momka:"Jesi li ti normalan, znas li ti ko je to ? Da li si ikad cuo za
"Titanik" ovaj gospodin tu je njegova legenda,idol...Stidi se !"
Iznenadio me "onaj tihi,mirni" Lemi i pokusao sam ga smiriti.Medjutim,
Lemi nastavi sa "predavanjem" mladicu,koji se pokusavao
izvinuti..."Jesi li ikad cuo za kosarku i staru kosarkasku raju sa
Gimnazije,"R.cajevca"...koja je to raja bila,a on im je bio
kapiten,zvali smo ga Gele kosarkaski Pele..." Vidio sam suze kod
mladica i vise nije mogao da govori,plakao je. Zagrlio sam ga i Lemi
mu pruzi ruku i potapsa ga ramenu...
Uvece je Lemi sjedio s nama ,nekadasnjim kosarkasima"Borca",na splavu
na Vrbasu, na licu mu se vidjela neopisiva sreca i radost...a teska
bolest ga je vec tada nacela...Tuzan sam,Lemi.S tobom je otisao i dio
mojih divnih uspomena iz mladosti, iz nase Banja Luke. 
Neka ti je laka banjalucka zemlja dragi moj Lemi.
Angel